Vokalno uspjela izvedba

Lisinski subotom: Koncert Simfonijskog orkestra i zbora Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i zbora Cappella Odak, povodom obilježavanja 350 godina Sveučilišta u Zagrebu i ususret 250. obljetnici rođenja L. van Beethovena, Jasenka Ostojić, zborovođa, Mladen Tarbuk, dirigent

• 
  
  Godišnji veliki nastup ansambla i solista Muzičke akademije u Zagrebu odigrao se u sklopu prestižnog ciklusa Lisinski subotom s puno povjerenja, jer su takvi projekti redovito ispunili velika očekivanja. Pod vodstvom dirigenta Mladena Tarbuka, na rasporedu je bila Beethovenova Deveta simfonija u d-molu - jedno od ključnih djela glazbene literature, koje ujedno može maksimalno uposliti mlade instrumentalne i vokalne snage na velikom zadatku.

  Takvi Akademijini godišnji pothvati, redovito temeljito pripremljeni, bivali su u vrhu dometa domaće koncertne sezone. No, ovaj put velika očekivanja su pomalo iznevjerena u brzopletom i nedovoljno osmišljenom građenju cjeline čije su se moguće kvalitete mogle naslutiti tek u posljednjem stavku. Deveta Beethovenova izabrana je s razlogom. Akademija ju je posvetila 350. obljetnici Sveučilišta u Zagrebu i najavila proslavu 250. obljetnice skladateljeva rođenja u Bonnu godine 1770., obljetnice glazbenog genija i revolucionara, koju će dogodine obilježiti cijeli glazbeni svijet. Malo simbolike unosi i dan izvedbe, 9. studeni, datum kada se obilježava pad Berlinskog zida, događaja koji je obilježio kraj osamdesetih godina i kojemu stihovi Schillerove Ode radosti tako pristaju. Upravo je Deveta nakon tog događaja dva puta izvođena u prosincu u Berlinu kao svečanost kraja podjele grada.

  
  
  No simboliku na stranu, jer tri stavka simfonije shvaćena su i na neki način brzinski izvedena s površnim dinamičkim oblikovanjem tek kao priprema u gromoglasnu, puniju,  bolje uređenu i cjelovitiju izvedbu znamenitog posljednjeg stavka u kojemu je Beethoven upotrijebio stihove Schillerove Ode. A ona je postala službena himna Europe i njezinu jednostavnu jezgru pjevaju i ptice na grani i mobiteli. Svjedoči se da ju je Beethoven smišljao godinama.

  Ne može se reći da svirači u orkestru nisu bili spremni kao što to obično biva sa studentima koji vježbaju i nekoliko sati dnevno. Dapače, našlo se tu odličnih priloga roga, klarineta ili lijepo usklađenih flauta koji su se na kraju činili razjedinjenim, s malo dinamike i razgovjetnosti, osobito u neuređenu zajedničkom nastupu pojedinačno dobrih drvenih puhača. K tome još i s plahim i preplitkim tonom gudača, osobito prezentnim u nedostatku unutarnjeg intenziteta u Adagiu. Prije toga, efektni Scherzo koji na svoj način najavljuje neke kasnije glazbe, jurio je, jurio bez jasnih kontura kao da mu je to glavni cilj, plastičnijeg oblikovanja u svojoj vječno istoj dinamici i divljem nastupu ključnih timpana, palicama ravno u glavu.

  
  
  Kažu da Beethoven nije prijatelj vokalima. Tretira ih instrumentalno, kao i inače nimalo ne podilazeći njihovoj prirodi. No odličnim se pokazao vokalni kvartet spreman do zadnje note i do zadnjeg sloga razgovijetno izgovorenoga teksta. Sigurno i uvjerljivo zazvučao je uvodni nastup svijetlog basa Mihe Bolea kao i sugestivni tenor Roka Radovana, nadopunjujuća uloga mezzosoprana Emilije Rukavine, dok je pomalo reski i prodorni sopran uvjerljive Darije Auguštan dominirao solističkim kvartetom. Voditeljica Jasenka Ostojić je s mnogoljudnim mješoviti zborom Muzičke akademije, osnaženim Capellom Odak, postigla puninu i ujednačenost tona, premda je koncept cijelog stavka pomalo težio militantnoj, ritmički izrazitoj čvrstini. No Deveta Beethovenova uvijek razgali slušatelje. Jasna namjera i koncepcija cjeline pod istom kupolom nažalost se gubila u brzopletom pristupu, čije su namjere slušatelju ostale nedokučene. Napokon, značaj i veličina Devete ne sastoji se samo od sjaja Finala.
  
  Simfonijski orkestar i zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
  Cappella Odak
  Darija Auguštan, sopran
  Emilia Rukavina, mezzosopran
  Roko Radovan, tenor
  Miha Bole, bas
  Mladen Tarbuk, dirigent
  Jasenka Ostojić, zborovođa

  Program:
  L. van Beethoven: Deveta simfonija u d-molu, op. 125
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 18. studenog 2019.
  

Piše: