Demonstracija pijanističkog majstorstva

Koncert Zagrebačkih solista, Martina Filjak, klavir, HGZ, Zagreb, 15. lipnja 2019.

• 
  
  Jubilarnu 65. sezonu Zagrebački solisti zaključili su koncertom održanim 15. lipnja u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ). Činjenica da je kao solistica nastupila pijanistica Martina Filjak, ime koje puni najuglednije koncertne dvorane diljem svijeta, te da je to bio završni koncert izuzetno uspješne i programski bogate koncertne sezone, pretpostavila bi zacijelo mnogo veći interes publike. Naime nekad, u zagrebačkoj građanskoj glazbenoj kulturi naklonjenija vremena, kada su nastupali Zagrebački solisti. nerijetko su se otvarala uz Veliku koncertnu dvoranu i vrata Male dvorane HGZ-a, kako bi tako povećani prostor primio više stotina slušatelja željnih izravnog susreta s vrhunskim glazbenicima. Jer, doista je riječ o vrhunskim umjetnicima kojima osim epiteta „vrhunski“, drugi pridjevi nisu niti potrebni budući da ih kao takve prima i slavi međunarodna koncertna publika. Da su to naši,  zagrebački vrhunski umjetnici, trebao bi stoga biti dodatni magnet za ljubitelje glazbe u hrvatskoj metropoli koji imaju prednost umjetnike takve kakvoće i dometa imati u svojoj sredini.
  
  
  
  Doista, namjerno započinjem osvrt na nastup Zagrebačkih solista i Martine Filjak ovom lamentacijom, jer svjedoci smo uzburkanih događaja koji prate djelovanje, postojanje i sudbinu HGZ-a - te najstarije glazbene institucije u Zagrebu i koncertnog prostora u središtu grada s provjereno odličnom akustikom, a osipanje publike koja posjećuje koncerte u HGZ-u ipak postaje sve očitije. Bi li u Veliku dvoranu trebalo uvesti klimu, pa da se isključi eventualnu pritužbu da je topla lipanjska večer razlog nedolasku ipak uglavnom nešto starijih generacija koje tradicionalno cijene klasičnu glazbu, ili bi se naprotiv moralo uložiti još više truda oko animiranja mlađih slušatelja, koji bi se trebali regrutirati prvenstveno iz populacije polaznika zagrebačkih glazbenih škola i dakako brojne sveučilišne mladeži, pitanja su o kojima valja razmisliti. Bilo kako bilo, nekoga tko desetljećima prati koncerte u HGZ-u, a pogotovo svakoga tko je upućen u umjetničku razinu glazbenika o čijem je nastupu riječ, iako dobro posjećena ali ne i do posljednje stolice popunjena dvorana nije mogla zadovoljiti.    

  O Zagrebačkim je solistima u upravo završenoj koncertnoj sezoni 2018/2019. bilo govora jer je to bila svečarska 65. godina djelovanja gudača kojima Zagreb može zahvaliti afirmaciju da ga se prepoznaje kao grad s razvijenom glazbenom kulturom i to jednako u odnosu na obrazovanje vrsnih glazbenika kao i u odnosu na hrvatsku skladateljsku produkciju. I jedno i drugo Zagrebački solisti dokazuju i pokazuju svijetu na svojim međunarodnim gostovanjima, pa se zahvaljujući ugledu kojeg uživaju potvrđuje i ugled Zagreba kao glazbenog središta. Toj međunarodnoj afirmaciji hrvatske glazbene kulture u znatnoj mjeri doprinose i odlične glazbenice i glazbenici, brojne solistice i solisti, instrumentalisti jednako kao i pjevači, koji u profesionalnu orbitu kreću s diplomama zagrebačke Muzičke akademije, a usavršeni u inozemstvu i ovjenčani nagradama na najuglednijim međunarodnim natjecanjima privlače pozornost slušatelja željnih vrhunskog muziciranja. Jedna od takvih u svijetu proslavljenih, priznatih, diljem globusa pozivanih i posvuda s najvećim oduševljenjem primanih hrvatskih glazbenica je i pijanistica Martina Filjak. U ovoj prigodi nije neophodno ponavljati biografske podatke i sve osvojene nagrade pijanistice u čijem sviranju srećom i u Zagrebu imamo priliku uživati.

  
  
  Odabravši za nastup sa Zagrebačkim solistima obradbu za gudače Trećeg klavirskog koncerta u c-molu, op. 37 Ludwiga van Beethovena (1770-1827) odlučila se Martina Filjak očito za verziju koja pruža komorniji zvuk a da pri tome ne osujećuje mogućnosti pijanističke bravure i isticanje svih elemenata koje upravo klavirsku dionicu ovog solističkog koncerta ističu u bogatoj paleti pijanističkog majstorstva. Iz životopisa obrađivača, njemačkog skladatelja i dirigenta Vincenza Lachnera (1811-1893) saznaje se da je bio izuzetno uspješan pedagog, a priređivanje većih orkestralnih partitura za manje sastave bila je u 19. stoljeću uobičajena praksa koja je omogućavala jednako interpretima kao i slušateljima u manjim gradovima, u kojima nisu djelovali veliki orkestri, da izvode pa onda i čuju kapitalna suvremena djela. Uostalom, da su u prošlosti na repertoaru bila gotovo jedino djela skladatelja suvremenika, činjenica je koju bi trebao znati svatko tko se bavi glazbom. Dakle, za gudački ansambl komprimirana verzija Beethovenova Trećeg klavirskog koncerta, nedvojbeno jednog od antologijskih klavirskih koncerata čijoj se ljepoti i savršenosti glazbenoga sadržaja ne prestajemo diviti,  u prvi je plan stavila solističku dionicu. Energični potezi gudača i cjelina pratnje s pažljivim dinamičkim nijansama i vidljivom pozornošću u odnosu na solisticu zavrjeđuju pohvale, ali glavnina oduševljenja, divljenje razumijevanju glazbe, isticanju beethovenskog prkosa kao i dubine osjećaja, romantičarskih slutnji patnje skladatelja-genija, te sve pohvale tehničkoj superiornosti, sigurnosti i uvjerljivosti, idu na adresu solistice, virtuozne, moćne i odvažne pijanistice Martine Filjak. Pljesak, dug i nezaustavljiv i jedino želja za ponovnim susretom s istim rasporedom u dvorani, Martina na koncertnom podiju -  dakako!  

  Za drugi dio večeri Zagrebački su solisti pripremili interpretaciju jedne od glazbeno-povijesno itekako važnih skladbi. Verklärte Nacht (Transfigured Night), op. 4, gudački sekstet u jednom stavku Arnolda Schönberga (1874-1951), u hrvatskom prijevodu Preobražena noć, djelo je iz 1899. godine i datumom nastanka simbolično zaključuje stoljeće glazbe koja je kulminirala u harmonijskoj nabreklosti. Inspiracija poemom Richarda Dehmela biografski je podatak skladbe, ali je koncentracija tjeskobe koju glazba neminovno izaziva svojevrsna biografska činjenica njezina autora i glazbe same koja se našla na vrhuncu izražajnosti vapeći za nečim novim, oslobađajućim. Zagrebački solisti, vođeni prirođenom intuicijom i snagom glazbeničkoga dara koncertnog majstora Sretena Krstića, uvježbani i sigurni, vodili su kroz dugačku, nerijetko zloslutnu, mjestimice utješnu, a kontinuirano dramatičnu glazbenu  poemu ispunjenu gustim harmonijskim sklopovima i melodijskom ekspresijom koja pouzdano emocionalno dira, izrazito koncentrirano. Bila je to izvedba koja dokazuje disciplinu, ozbiljan rad i predanost zadatku koji je moguće definirati kao želju da se publici pruži tehnički i interpretacijski vrhunski glazbeni doživljaj. Svakako nadasve pozitivno slušateljsko iskustvo na kraju jubilarne sezone Zagrebačkih solista.

  
  
  Na kraju koncerta predstavljene dvije mlade žene koje ne čuju a ipak uče svirati violinu, bio je poseban dodatak i dakako iznenađenje. Polaznice su projekta Violinmusic4all, a kratki ulomak Beethovenove Ode radosti bio je dirljivi prikaz kako gluhe osobe mogu svladati glazbeni instrument, ali i podsjećanje da je veliki majstor skladao tu genijalnu glazbu također u tišini vlastite gluhoće.
  
  Program:
  L. van Beethoven: Koncert za glasovir u c-molu, br. 3, Op.37
  A. Schönberg: Preobražena noć
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 27. lipnja 2019.

Piše: