Dojmljiv dodatak jubilarnom Biennalu

Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a, 30. Muzički biennale, Zagreb

• 
  
  Ekrik solista, i gromoglasni ekrak zbora. Tako glasi kraj opsežne skladbe Pozdrava svijetu - Salut au monde Milka Kelemena. Prijevod bi rekao: jesi li razumio – razumio sam prema dijalektu s otoka Martinika. Tako efektno i pamtljivo na duge staze završava Pozdrav svijetu. Pozdrav ovoj jedinoj planeti Zemlji koju puno manje volimo no što bi trebalo. Kelemen, osnivač Muzičkog biennala, napustio je ljubljenu planetu i sve njezine stanovnike lani. Salut au monde, pisan na stihove iz poeme Vlati trave velikog američkog pjesnika Walta Whitmana, posljednji je put izveden godine 2004., a Biennale se na ovaj način dostojno oprostio od svog osnivača  izvedbom solista i Zbora HRT-a u svom ciklusu Kanconijer pod vodstvom vrlo učinkovitog i predanog dirigenta Arija Rasilainena. Sudjelovao je i govornik Sven Medvešek, koji se primjereno snalazi sa svim jezicima jer je Kelemen za njemačku praizvedbu krajem prošlog tisućljeća koristio prijevod Whitmanovih stihova na njemački. Izražajni vokalni solisti bili su Monika Cerovčec, Martina Gojčeta Silić te Ivan Turšić i mladi Toni Nežić. Dramatičnost monumentalnog djela podvukao je koncentrirani i prezentni Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a.

  Koncert je otvorila praizvedba skladbe Black Moon Lilith - Crni Mjesec Lilit  Mirele Ivičević, u mandatu od dvije godine rezidencijalne skladateljice Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a. Vješto kombinirani izvori – najudaljenije točke Mjesečeve oko Zemlje i ženskog elementa mitske prve Adamove žene Lilith – u bogato razvijenoj orkestralnoj skladbi zaokupili su pažnju na početku izazovne koncertne večeri, onakve koja zahtijeva i angažman slušatelja koji su bili više nego prorijeđeni. Kao da se uspavani i konzervirani duh Zagreba ne miče dalje od šarene laži svojih neprekidnih vašara u stilu prevladavajućeg bacanja šarenih igračaka sajmova i svjetala i glazbe samo za zabavu. Biennale je i dalje bauk, premda za to danas na programu njegovog jubilarnog, 30. izdanja ne postoji baš nikakav razuman razlog.
  
  Osim predrasuda i konzerviranih duhova bez imalo znatiželje, a toga je zapuštena sredina izgleda puna kao šipak koštica. Mnoge asocijacije izaziva Crni Mjesec Lilit Mirele Ivičević, premda nikada nisu izravne. Ujedno je posvećen i njezinom lani preminulom profesoru, skladatelju Željku Brkanoviću na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koju je zamijenila uspješnim djelovanjem u Beču. Sažeta, poetska i intenzivna skladba prepuna orkestralnih boja, na izrazit a vrlo suptilan način iskorištava snage i boje velikog simfonijskog tijela i njegovih solista u mnogim maštovitim, čak i mističnim obratima. Osobitu pažnju pak posvećuje čistom i osamljenom pjevu trube solo Vedrana Kocelja.

  
  
  Još je jedna praizvedba bila dio programa. Riječ je o skladbi Nevidljivi gradovi ili po sveprisutnoj engleštini Invisible Cities za klavir i orkestar talijanskog skladatelja Danielea Gasparinija. Štoviše, naslov na engleskom je to apsurdniji jer  u potki skladbe Gasparini nadahnuće nalazi u romanu Nevidljivi gradovi Itala Calvina, a zaboravlja se i da je talijanski stoljetni eminentni jezik glazbe. Riječ je o narudžbi Muzičkog biennala koju je Gasparini zaslužio na prethodnom. Tada je glasovima struke i publike pobijedio među deset petominutnih klavirskih koncerata. Sve ih je predstavio zaposleni i uvijek pouzdani pijanist Filip Fak. A lakoćom prekaljenog majstora bio je i ovaj put solist u četiri Gasparinijeva Nevidljiva grada koje je odabrao iz Calvinove zbirke: Smaragda, Ottavia, Valdrada i Olinda - odreda složene muzičke gradnje, ponekad i nadasve brbljave, napete do krajnjih granica te izvedbeno naporne.
  
  Svaka čast i solistu i orkestru da su Nevidljive gradove učinili ako ne vidljivim, a onda čujnim u bogatom rasponu ugođaja. Tako je već izborom skladbi koncertne večeri na vrlo dojmljiv i impresivan način odgovoreno na temu ovogodišnjeg Biennala – Glazba, Prostor, Grad, Zvuk, jubilarnog 30. festivala suvremene glazbe koji je temom odao počast Urbofestu otprije 40 godina kada je godine 1985. zašao na ulice i trgove grada.

  Program:
  Daniele Gasparini: Invisible Cities
  Mirele Ivičević: Black Moon Lilith
  Milka Kelemena: Salut au Monde
  
  Zbor i orkestar Hrvatske radiotelevizije
  Dirigent: Ari Rasilainen
  Klavir: Filip Fak,
  Sopran: Monika Cerovčec
  Mezzosopran: Martina Gojčeta Silić
  Tenor: Ivan Turšić
  Bas: Toni Nežić
  Narator: Sven Medvešek
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 25. travnja 2019.
  
  

Piše: