Portret punokrvne umjetnice

Ciklus Lisinski subotom; Krassimira Stoyanova, sopran i Simfonijski orkestar HRT-a, 22. prosinca 2018.

• 
  
  Grubo je zazvučala Poloneza iz Evgenija Onjegina Čajkovskog kao uvod koncertu, svojevrsnom portretu Krassimire Stojanove, bugarske sopranistice svjetske karijere. Ako se za nekoga može reći da je diva, onda to Krassimira Stoyanova doista jest. Nikako ne po svom ponašanju, opravama ili razmahanoj pojavnosti - nego uistinu. Kada se za nju u umjetničkoj biografiji napiše da je jedna od vodećih sopranistica današnjice, ona to u okviru samo jednoga koncerta doista može potvrditi. Nastupila je u ciklusu Lisinski subotom uz Simfonijski orkestar HRT-a i dirigenta Tončija Bilića, osobito iskusnog s vokalom, od malih sastava, zbora do opernih produkcija.

  Prateći Simfonijski orkestar HRT-a standardno je imao svoje točke koje na takvom tipu koncerata imaju ponajprije ulogu odmora za glavnu protagonisticu koja prelazi iz uloge u ulogu. No taj izbor bio je svrhovit i osmišljen prateći izbrane autore. Našao se tu i snoviti klavirski Nokturno Dore Pejačević koji je za orkestar svojedobno majstorski priredio Igor Kuljerić. I to je bio razborit izbor pred ariju iz Dvořakove Rusalke – Mjeseče na nebu dubokom. U njegovu se pastelno obojenu izvedbu pod vodstvom dirigenta Tončija Bilića, očito uložilo najviše truda. Bečki obojen Egipatski marš Johanna Straussa mlađeg geografski je uputio na Aidu, a pomalo nespretno i vedra baletna glazba iz Verdijeva Otella na tragični kraj istoimene opere. Uostalom, skladatelji su po običajima onoga doba za francuske izvedbe svojih opera morali dodati baletne točke. Pariška publika nije mogla bez njih mirno spavati. Neizbježni su tu bili i notorni intemezzo iz Mascanijeve Cavallerie rusticane kao i Intermezzo iz opere Pagliacci Ruggera Leoncavala, redovit izbor na koncertima opernih arija. Nešto više truda polučilo je i bolje rezultate u izvedbama od početne nevoljne Poloneze „u cokulama“. Sve se zbivalo u okviru pristojnih izvedbi poznatih obrazaca, baš kao i gipka premda i nedovoljno izrađena pratnja pjevačici. Uostalom, kao što to redovito biva u takvim prilikama.

  
  
  Upravo nevjerojatne bile su pretvorbe Krassimire Stoyanove iz lika u lik. Rijetko je sposobna da samo jednom arijom iz pojedine opere kreira karakter lika i ugođaj cijele scene bez ikakvih pomagala i bez cjeline opere. I bez prenemaganja i presvlačenja blještavih dizajnerskih toaleta, toliko karakterističnih postupaka za  pjevačke zvijezde sličnog statusa. Jednostavno, ona lakom i svrhovitom gestom putuje od Tatjane i Rusalke do Aide ili Desdemone, a potom i Catalanijeve Wally i Cileine Adriane Lecouvreur. Donosi potpuno različite glazbene i dramske svjetove istim intenzitetom i neprijepornom kvalitetom. Naizgled tako lako. To joj omogućuje vrhunska i izbušena pjevačka naobrazba punog, lijepog i nosivoga glasa te pametan, suptilno osjećajan prijenos sadržaja. Sve to fascinantno radi tako lako i bez pompe. Jedinstveno u raznolikosti pretvorbi i tako daleko od čestog mehaničkog reproduciranja špranci kod zvijezda na svjetskoj sceni. Krassimira Stoyanova umijećem istinski kreira punokrvan lik u jednoj ariji, kreira scenu, pa i slutnju konteksta cijele opere. Na kraju se moglo u prepunoj dvorani Lisinski ostati samo zadivljen i umjetnicu ispratiti velikim pljeskom.
  
  Program:
  Petar Iljič Čajkovski: Poloneza iz 3. čina opere Evgenij Onjegin
  Petar Iljič Čajkovski: Tatjanin prizor s pismom iz 1. čina opere Evgenij Onjegin
  Dora Pejačević: Nokturno za glasovir op. 50 br. 1 (za orkestar priredio Igor Kuljerić)
  Antonín Dvořák: Měsíčku na nebi hlubokém (Mjeseče na nebu dubokom),  arija Rusalke iz 1. čina opere Rusalka, op. 114
  Johann Strauss ml.: Egipatski marš za orkestar op. 335
  Giuseppe Verdi: Ritorna vincitor,  arija Aide iz 1. čina opere Aida
  Giuseppe Verdi: Ballàbili, baletna glazba iz 3. čina opere Otello
  Giuseppe Verdi: Canzone del Salice, arija Desdemone iz 4. čina opere Otello
  Pietro Mascagni: Intermezzo iz opere Cavalleria rusticana
  Alfredo Catalani: Ebben? Ne andrò lontana,  arija Wally iz 1. čina opere La Wally
  Ruggero Leoncavallo: Intermezzo iz opere I Pagliacci
  Francesco Cilèa: Del sultano Amuratte – Io son l’umile ancella, arija Adriane Lecouvreur iz 1. čina opere Adriana Lecouvreur
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 7. siječnja. 2019.                               

   

Piše: