Vrhunska discipliniranost interpreta

48. Varaždinske barokne večeri, 21. rujna – 3. listopada 2018, koncerti 27.–29. rujna 2018.

• 
  
  Sudjelovanje vrsnih japanskih solista, koji se bilo na japanskim bilo na europskim visokim glazbenim učilištima specijaliziraju za izvođenje baroknog repertoara, na 48. Varaždinskim baroknim večerima (VBV) pokazalo je opravdanost suradnje s Japanom kao državom-partnerom, neovisno o tome da je razdoblje 17. i prve polovice 18. stoljeća u europskim i daleko-istočnim kulturama ostavilo umjetnički i stilski drukčije dokaze kreativnosti nadarenih glazbenika. Omiljenost baroknog - dakle eklatantno europskog stila, koji je glazbene vrhunce doživljavao u okrilju velikih središta glazbeno razvijenih naroda europskog kontinenta, na japanskim sveučilištima danas svakako je dokaz o visokim estetskim i humanim dosezima barokne glazbene baštine. Stoga ne čudi da u životopisima japanskih virtuoza nalazimo podatke o početku njihovih studija uglavnom u Tokiju, da bi u nastavku dolazili u Europu, najčešće na njemačke, ali i na talijanske, švicarske ili pak austrijske glazbene akademije i sveučilišta kako bi se usavršili, a nerijetko onda i ostali kao traženi virtuozi. Jedan od takvih primjera jest onaj violinistice Mayumi Hirasaki, koja je od 2009. godine predavala baroknu violinu i violu na Sveučilištu za umjetnost Folkwang u Essenu, da bi od 2011. godine preuzela profesuru za baroknu violinu i violu na slavnom Mozarteumu u Salzburgu.

  Mayumi Hirasaki nastupila je s talijanskim gambistom Vittorijem Ghielmijem, jednim od slavnih gambista koji muzicira i na minijaturnoj verziji viole poznatoj kao pardessus de viole, u Uršulinskoj crkvi 27. rujna, te je izvodeći sonate A. Corellija, G. Ph. Telemanna, A. Vivaldija, J.-M. Leclaira i F. M. Veracinija na stilski i tehnički najuzorniji način, dokazala visoke kvalitete muziciranja. Tako je i ta večer protekla u nadasve ugodnoj atmosferi glazbenih doživljaja komorne barokne produkcije. A kako bi brojnoj publici pružili barem kratki susret s japanskom pentatonikom i značajkama glazbenog jezika te nacionalne glazbene kulture, izveli su melodiju japanske narodne pjesme Sakura (Trešnjin cvijet) u verziji za violinu i violu koju je obradio sam Vittorio Ghielmi. Taj akulturacijski trenutak zazvučao je posebno ugodno i izmamio burni pljesak.

  Djelovanje orguljaša Višeslava Jaklina u Varaždinskoj biskupiji rezultira njegovim vođenjem manjeg vokalnog komornog sastava - Noneta Donum, koji je Jaklin kao umjetnički voditelj za nastup na 48. VBV poduplao s još devetoro pjevača i tako je na programu stajalo Dupli Nonet Donum. To je svakako priličan nonsens, jer je riječ o komornom zboru, ali za lokalnu je upotrebu to vjerojatno imalo neki smisao. Koncert, organiziran u suradnji s Umjetničkom radionicom Heferer, održan je kao drugi večernji program 27. rujna u Crkvi sv. Florijana a na programu su bila djela Perotina, G. Dufaya, G. P. da Palestrine, C. G. da Venose, C. Monteverdija i I. Lukačića, dakle kao svojevrsna glazbeno-povijesna pouka o skladateljskom procesu i stilskim mijenama od kraja 12. pa sve do 17. stoljeća. U tom pogledu program tako koncipiranog koncerta zacijelo može dobro poslužiti za uvid u razvoj glazbenog jezika europske duhovne glazbe, ali je ipak u odnosu na ostvareni umjetnički domet teže opravdati nužnost sudjelovanja varaždinskih mladih vokalista na međunarodnom glazbenom festivalu. Svakako će biti dobro nastaviti s radom, a entuzijazma i ambicija katedralnom orguljašu i njegovim pjevačima očito ne nedostaje.

  
  
  Izraelsko-britanski kontratenor Yaniv d'Or svjetski je poznata i priznata pjevačka veličina, a varaždinska je publika već imala priliku uživati u njegovom jedinstvenom glasu i muziciranju Ansambla Naya s kojim kao umjetnički voditelj svijetom osvaja tisuće poklonika. Yaniv d'Or nastupio je u okviru obilježavanja 70. obljetnice postojanja Države Izrael u Crkvi sv. Nikole 28. rujna. Projekt Latino-Ladino, koji je snimio kao CD, a za koji je obradbe za članove Ansambla Naya i Ansambla Barrocade sačinio gambista Amit Tiefenbrunn, već dvije godine oduševljava ljubitelje ladino glazbe. Reklamirane kao „pjesme progonstva i strasti iz Španjolske i Južne Amerike“, pjesme čija je tema izbjeglištvo a koje povezuju izričaj sefardskih Židova s europskom umjetničkom glazbom 16. i 17. stoljeća te s glazbom Južne Amerike, predstavili su doista vrhunski glazbenici s toliko iskonskoga nadahnuća, strasti, uživljenosti i predanja da ovacijama nije bilo kraja. Dodatak antologijske Adio querida (Zbogom voljena) bio je dodatni ljubavni pjev vrhunskog kontratenorskog timbra kojim Yaniv d'Or neodoljivo plijeni i osvaja pozornost.

  Nastup japanske lutnjistice Shizuko Noiri u Dvorcu Trakošćan 29. rujna bio je ponovni susret s glazbenicom koja je posjećivala Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata i u našoj sredini ima dobre prijatelje, od kojih je zagrebački lutnjist Igor Paro svojom nazočnošću na koncertu samo potvrdio omiljenost umjetnice. Kako je Shizuko Noiri i muzikologinja, osobno je vodila kroz program, a njezine interpretacije skladbi G. G. Kapsbergera, A. Piccinija i A. Falconierija  pružile su izuzetno vrijedan uvid u repertoar tocccata kao karakterističnog oblika ranobarokne glazbe. Povezanost s hrvatskim pjesnikom Vladimirom Devidéom (1925-2010), pionirom haiku poezije u nas, naglasila je glazbenica posvetom svojeg nastupa upravo tom uglednom matematičaru, koji je za vrijeme života uložio golemi trud kako bi kulturu Japana približio hrvatskoj kulturnoj javnosti. Čitanjem jednog od Devidéovih tekstova zaključio je Igor Paro koncert, kojemu je bila nazočna i udovica uglednog hrvatskog japanologa.

  Skladatelj, orguljaš i dirigent Anđelko Igrec, izuzetni glazbenik, podario je Varaždinu godine predanoga rada i ostat će trajno zapamćen kao utemeljitelj Katedralnog zbora Chorus Angelicus. Zbog teško objašnjivih razloga taj sjajni amaterski mješoviti zbor, čija je visoka kvaliteta potvrđena i nizom nagrada - među kojima je i Nagrada VBV-a Ivan Lukačić, a nagrađen je i Diplomom Milka Trnina za 2017. godinu, više ne djeluje u okrilju Varaždinske biskupije, a Anđelko Igrec više nije katedralni orguljaš. Srećom je ipak nastavljen rad zbora, budući da se njegovi članovi ne mire s opasnošću prestanka rada sa svojim osnivačem i dirigentom. Tako je usprkos svim problemima ostvarena najavljena izvedba velebne Mise u h-molu, BWV 232 J. S. Bacha u varaždinskoj Katedrali 29. rujna, a pjevački korpus sada nosi ime samo Zbor Chorus Angelicus, bez povezanosti s crkvenom institucijom u čijem je krilu rođen.

  
  
  Izvedbom je ravnao Anđelko Igrec, a instrumentalni je dio osiguralo sudjelovanje Hrvatskog baroknog ansambla s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon. Pjevačke dionice izvodili su solisti Ivana Lazar i Monika Cerovčec, soprani, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, tenor i Davird Greco, bariton, a pojačanje je bio i Ensemble Koinonìa iz Beča koji kao zborovođa vodi Johann Hausreither. Doista, ova prva cjelovita izvedba Bachove grandiozne Mise, partiture čijih 27 stavaka u slijedu misnog ordinarija predstavlja nedvojbeno jedan od vrhunaca sakralne glazbe uopće, sukus kršćanske duhovnosti i najviše  domete barokne izražajnosti u izmjenama solističkih i zborskih evokacija duhovnoga teksta, ostat će u trajnom sjećanju svih koji su je imali priliku čuti. Discipliniranost interpreta, sjajna koncentracija svih sudionika i vrhunski umjetnički dometi jednako profesionalnih glazbenika kao i odlično pripremljenoga zbora, čiji su članovi doduše amateri ali se svojem zadatku predaju s punom profesionalnom odgovornošću, polučili su rezultat koji nedvojbeno može stajati uz bok mnogim svjetskim izvedbama. Varaždinska je publika glasnim pljeskom nagradila uloženi trud i pokazala svoje veliko oduševljenje.
  
  Program:
  Arcangelo Corelli: Sonata u D-duru op.5 no.1
  Georg Philipp Telemann: Fantasie za violinu solo no.7 u c-molu, TWV 40:16
  Antonio Vivaldi: Sonata u d-molu op.2 no.3, RV 14
  Vittorio Ghielmi: Sakura
  Perotin: Organum
  Gauillaume Dufay: Ave Maris Stella
  Giovanni Pierluigi da Palestrina: Kyrie
  Shalom Aleichem
  A La Una Yo Nací
  Avre Tu Puerta Carrada
  Giovanni Giralomo Kapsperger: Toccata I
  Alessandro Piccinini: Toccata XX
  Pietro Paulo Melli: Dimi Amore
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 12. studeni 2018.
  
  
  

Piše: