Trajna posveta hrvatskim skladateljima

43. osorske glazbene večeri; 15. srpnja - 18. kolovoza 2018.

• 
  
  Sudjelovanje hrvatskih i inozemnih vrsnih i okušanih glazbenika, od solista gitarista Srđana Bulata i pijanista Ivana Vihora i Ivana Krpana, komornih sastava seksteta limenih puhača Ad gloriam brass, I. N. K. Experiment dua u kojemu su udruženi udaraljkaši Ivana Kuljerić Bilić i Nikola Krbanyevitch, slavnog Gudačkog kvarteta Ardittti, uključivanje triju koncerata koje kao tradicionalni mini-festival nazvan Monika i prijatelji sadržajno i izvedbeno osigurava naša proslavljena violončelistica Monika Leskovar sa svojim inozemnim kolegama, te napose dva posljednja koncerta na kojima su nastupili Zagrebački solisti otkrivši novu poletnu snagu i odličnu uvježbanost, kao i gostovanje Zbora Gustav Mahler iz Beča, sjajnih međunarodno sastavljenih ansambala kvarteta saksofona Ardemus i staroj glazbi posvećenog odličnog ansambla L'Arpeggiata, uz Trio Folksmilch sa sopranisticom Christiane Boesiger koji su ponudili jedini glazbeno-scenski projekt izvedbom tango-opere María  de Buenos Aires Ástora Piazzolle, bili su redom interpreti koje je publika u osorskoj crkvi ispraćivala burnim pljeskom, očito uživajući u odabranim djelima, kao i diveći se vrsnom muziciranju.
  
  Zastupljenost djela hrvatskih skladatelja moguće je u svakom pogledu ocijeniti vrlo pozitivno i OGV su danas jedan od festivala kojemu osobito živući autori mogu biti zahvalni da vodi brigu o njihovim ostvarenjima kao i da ih, zahvaljujući subvenciji Ministarstva kulture RH, potiče na pisanje novih partitura koje upravo u Osoru doživljavaju praizvedbe. Repertoar od više od 300 skladbi praizvedenih u Osoru u protekle 43 sezone impozantna je brojka koja može oduševiti.

  Na ovoljetnim 43. OGV bila su izvedena 24 naslova hrvatskih autora, od kojih 7 praizvedbi, pa je to statistički nedvojbeno rekord u odnosu na druge ljetne glazbene manifestacije diljem Hrvatske. Kao što je na početku navedeno, skladateljima-obljetničarima posvećena je posebna pozornost, pa su skladatelji Parać, Šipuš i Bobić bili predstavljeni većim brojem starijih i novih naslova. Čulo se praizvedbe Paraćeve skladbe za zbor a cappella La statue dormente, Šipuševe gitarističke minijature Una fantasia....quasi una sequenza i gudačkog kvarteta Danzas e historias te Bobićeve skladbe za violončelo solo Choralissimi i njegove najnovije opsežne vokalno-instrumentalne freske Amida, kantate za  naratora, sole, zbor, gudače i udaraljke. Osim navedenih, (pra)izvedene su i skladbe Međimurska suita za gitaru Miroslava Miletića  i Sonata za gitaru Zorana Juranića, saksofonski kvartet Im Garten deiner Liebe Šipuša i Bird Talk za kvartet saksofona Sande Majurec, Paraćev Gudački trio i Sonata za violončelo i klavir, iz ciklusa Vlatko, op. 14, br. 2 Jurja Stahuljaka, koju je zbilja maestralno interpretirala Monika Leskovar, a praizveden je još i Madrigal za sekstet puhača Tomislava Olivera. Povezanost Berislava Šipuša s glazbenicima rezultirala je uključivanjem još nekih njegovih skladbi na programe, a zastupljeni su bili još i preminuli uglednici hrvatske glazbe Boris Papandopulo i Igor Kuljerić. Pljesak je trajno potvrđivao oduševljenje slušatelja, kojima je hrvatska glazba nedvojbeno otkriće, ali očito i zadovoljstvo.
  
  
  
  
  Kako za ovu prigodu ne donosim osvrte na pojedinačne koncerte, skupno je moguće zaključiti da su izvođači, pretežno sa zagrebačkim adresama, krajnje konkurentni za ovako sastavljeni međunarodni glazbeni festival, a tri koncerta mini-festivala Monike Leskovar - koja tradicionalno dovodi u Osor sjajne glazbenike, popraćeni su općim oduševljenjem. Nadati se da će neke buduće muzikološke analize praizvedenih skladbi hrvatskih autora donijeti objektivne valorizacije novog repertoara, koji se ipak pretežno ograničava na solistička i komorno-glazbena djela, pa bi u tom smislu bilo vrijedno ponovno uvesti praksu organiziranja muzikoloških skupova u Osoru, što je Danijelu Marušiću uspijevalo, a prijedlozi da se koncerte disperzira i u druga mjesta na otocima Cresu i Lošinju svakako mogu biti poticajni organizatoru festivala - Hrvatskoj udruzi Osorske glazbene večeri.
  
  U ime organizatora ovog je ljeta producentica festivala bila muzikologinja Nina Čalopek, a zaključno je doista moguće istaći kako su OGV i u svojem 43. izdanju bile vrijedna prigoda za sadržajno obogaćivanje ljetnih večeri turistima koji ljetuju u Osoru i njegovoj okolici. Ono što je trajno karakteristično za koncerte na glazbenim svečanostima s atributom nacionalnog festivala svakako su glazbena djela pisana za Osor i hrvatsko glazbeno stvaralaštvo koje je u Osoru kontinuirano u prvom planu. Činjenica da se ništa ne snima, a pogotovo činjenica da šira javnost nije u mogućnosti dobivati najsvježije informacije s osorskih koncerata, očiti su znak nebrige. Vjerojatno bi se moglo otkriti i čije, samo, zanima li to ikoga stvarno?
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 1. listopada 2018.

Piše: