Virtuoznost i profinjena dinamika

7. Korčulanski barokni festival, 1.-16. rujna 2018; svečano otvaranje i koncert Silente venti u katedrali sv. Marka, 1. rujna 2018.

• 
  
  
  
  Za prvi koncert, naslovljen Silete venti, 1. rujna u Katedrali sv. Marka odabrane skladbe Georga Friedricha Händela izveli su sopranistica Anabela Barić, Hrvatski barokni ansambl i dirigent i čembalist Aapo Häkkinen (Finska). Posljednji koncert Festivala 16. rujna u atriju Gradske vijećnice bio je također u znaku Georga Friedricha Händela, zahvaljujući suradnji s uglednim engleskim Händel-festivalom u Londonu.
  
  Nastupila je njegova ovogodišnja pobjednica Helen Charlston, mlada 25-godišnja mezzosopranistica u skladbama Georga Friedricha Händela, Antonija Vivaldija i Claudija Monteverdija. Na čembalu ju je pratio iskusni čembalist i dirigent Laurence Cummings, ravnatelj dvaju uglednih europskih festivala barokne glazbe: London Händel-festivala (od 1999. godine) i Händel-festivala u Göttingenu (od 2012. godine).

  
  
  U Ljetnom kinu ispod zidina grada Korčule održana je 1. rujna prva priredba 7. Korčulanskog baroknog festivala - Moreška, viteški ples s mačevima u kojem Crveni kralj i njegovi podanici vraćaju otetu princezu u borbi protiv Crnoga kralja i njegovih podanika. Tijekom ljeta se Moreška izvodi uz glazbu koju je prema sačuvanim fragmentima skladao Krsto Odak, a za Korčulanski barokni festival odabrao je skladatelj i dirigent Ivan Josip Skender plesnu glazbu baroknih skladatelja Claudija Monteverdija, Jeana-Baptistea Lullyja, Gregorija Allegrija, Marca-Antoinea Charpentiera i Jeana-Josepha Moureta.
  
  Autentičan je ambijent u kome se moreška u gradu Korčuli plesala od 17. do 19. stoljeća uz baroknu glazbu, od koje su prema zapisima iz Bogišićeva rukopisa sačuvane samo tri figure (Sfida, Ruggiero i Spagnoletto), autentični su kostimi, a dobro uvježbani plesači korčulanskoga KUD-a Moreška savršeno su svoj virtuozni, pomalo i opasan ples uskladili s poletnom i razigranom pratnjom Hrvatskoga baroknog ansambla.
  
  Svečano otvorenje 7. Korčulanskog baroknog festivala uslijedilo je sat kasnije iste večeri u subotu, 1. rujna u Katedrali sv. Marka. Iz bogata opusa Georga Friedricha Händela odabran je poznati, brzi, virtuozni odlomak Ulazak kraljice od Sabe iz oratorija Solomon, jedan od – po ugođaju i izražajnosti, najzanimljivijih Concerta grossa (u e-molu, op. 6 br. 3), motet Silete venti za sopran, obou, gudače i continuo te Concerto grosso u B-duru, op. 3 br. 2 za gudače, dvije oboe i continuo.
  
  
  
  Uz Hrvatski barokni ansambl (s po više glazbenika u svakoj dionici gudača) nastupio je kao dirigent i čembalist Aapo Häkkinen, a u dionici pridružio se Izidor Erazem Grafenauer (na teorbi). Za motet (jedan od krunidbenih anthema) Silete venti nije utvrđena godina nastanka, kao ni pjevačica kojoj je (kako je to Händel često radio) skladba posvećena, a pisana je za solisticu velikih pjevačkih mogućnosti, što se vidi u dva recitativa, dvije arije i završnoj jubilaciji Alleluia.
  
  Sopranistica Anabela Barić otpjevala je solističku dionicu intonativno i ritmički sigurno, izražajno i razgovijetno, uz diskretnu pratnju pratećeg ansambla. Uz vokalnu dionicu u motetu isticale su se u više skladbi oboe, osobito u Concertu grossu u B-duru, op. 3 br. 2, u kome su zaiskrili virtuoznost, lijepi ton i profinjena dinamika Stjepana Nodila, usklađena s ostalim glazbenicima uigranoga Hrvatskog baroknog ansambla vođenog sigurnom gestom dirigenta Aapa Häkkinena. Isti koncert uspješno je ponovljen u ponedjeljak, 3. rujna u otvorenom, akustički primjerenom prostoru obnovljene Tvrđave Kaštio u Stonu.
  
  Program:
  
  G.F.Handel:
  Ulazak kraljice od Sabe iz oratorija Solomon
  Concerto grosso u e-molu, op. 6, br. 3
  Larghetto, Andante, Allegro, Polonaise, Allegro ma non troppo
  Motet “Silete venti” HWV 242, za sopran, obou, gudače i continuo
  Symphonia & Recitative: Silete
  Aria: Dulcis amor
  Recitative: O fortuna anima
  Aria: Date sertaConcerto grosso u B-duru, op. 3, br. 2
  Vivace, Largo, Allegro, Minuet, Gavotte
  
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 24. rujna 2018

Piše: