Posveta slavenskim autorima

Mischa Maisky, Pier Carlo Orizio i Zagrebačka filharmonija na Lokrumu

• 
  
  Tradicionalno prvi koncert Dubrovačkih ljetnih igara već godinama održavao se ispred Crkve sv. Vlaha, međutim ove godine preselio se na Lokrum jer umjesto glazbenika spomenuti prostor bio je prepun gledatelja koji su uz povike pratili na velikom platnu nogometnu utakmicu Hrvatska- Engleska na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

  Očekivao se veći broj slušatelja koji bi u tišini i lijepoj otočnoj atmosferi slušali djela J. Gotovca, B. Smetane i A. Dvořaka. Međutim, bilo je očito da su i publika i članovi Zagrebačke filharmonije bili uzbuđeni zbog ishoda utakmice i kad je netko povikao: „Pobijedili smo!“ svi su gromko zapljeskali, a glazbenici podigli uvis svoje instrumente i tek je tada pred orkestar izašao talijanski dirigent Pier Carlo Orizio koji, kako piše u programskoj knjižici, ima razgranatu i uspješnu karijeru diljem svijeta. Umjetnik pored klasičnog repertoara ima sklonosti za suvremenu glazbu, pa su mu određeni suvremeni skladatelji povjerili svoje praizvedbe.

   Autoritativno je pokrenuo Zagrebačku filharmoniju za izvedbu jedne od najljepših hrvatskih skladbi - Simfonijsko kolo Jakova Gotovca. Bez obzira na to što lokrumsko igralište nije dobar akustični prostor i što je ozvučenje bilo pomno postavljeno, a unutarnja kohezija orkestra bila narušena, Gotovčeva glazba svojom razigranošću i tonskim bojama korespondirala je s općim veseljem za ono što se dogodilo u dalekoj Moskvi.

  Cijeli program bio je posvećen slavenskim autorima, pa je uslijedila Smetanina simfonijska  pjesma Vltava iz ciklusa Moja domovina. Uzaludno je bilo nastojanje dirigenta Carla Orizija   da svoju interpretativnu koncepciju realizira, jer unutarnja relacija između orkestralnih grupa nije imala pravu komunikaciju, zvuk se gubio prema moru.

  
  
  Istup velikog violončeliste i prijatelja Dubrovnika Mische Maiskoga dočekan je s izuzetnim pljeskom. Dubrovačka publika tog čarobnjaka na violončelu slušala je zaredom dvanaest godina u atriju Kneževa dvora kao člana festivala Julian Rachlin i prijatelji. Dubrovčani ga smatraju gotovo svojim sugrađaninom, pa ga tako i susreću po dubrovačkim ulicama. Čak i djeca ga prepoznaju kao glazbenu zvijezdu i dovikuju za njim: „Eno Maiskog!“ Umjetnik je za ovaj nastup odabrao Dvořakov Koncert za violončelo i orkestar u h-molu. Drugi stavak (Adagio) je jedan od najintimnijih skladateljevih glazbenih odlomaka. To je sjećanje na njegovu veliku ljubav Josefinu Kounicovu koja je bila na samrti, a temu je uzeo iz njoj posvećene pjesme Kad bi moja duša bila sama. Bez obzira na uvjete u kojima je muzicirao, bilo je očito po izrazu lica Maiskog da je njegova posvećenost Dvořakovoj glazbi potpuna. Šteta da ovog puta Zagrebačka filharmonija nije mogla pokazati svoju pravu sliku, jer taj je orkestar mnogo puta u prošlosti dao vrhunske koncerte na Dubrovačkim ljetnim igrama.
  
  Program:
  A. Dvořak Koncert za violončelo i orkestar u h-molu
  B. Smetana Vltava
  J. Gotovac Simfonijsko kolo
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 1. rujna 2018.

Piše: