Vjerno tumačenje autorskog zapisa

42. Samoborska glazbena jesen, 29. rujna do 8. listopada 2017., Koncert Zagrebačkih solista i Petrita Cekua 7. listopada 2017.

• 
  
  Između 29. rujna i 8. listopada ove godine po četrdeset i drugi put obogatila je manifestacija Samoborska glazbena jesen glazbena događanja u Samoboru, gradu bogate glazbene tradicije još od početka 19. stoljeća. Župna crkva sv. Anastazije pretvorila se 7. listopada u koncertni prostor, ugostivši ansambl Zagrebački solisti kojima se pridružio gitarist Petrit Çeku. Program sastavljen od četiri skladbe počeo je praizvedbom nove pobjedničke skladbe 6. međunarodnog skladateljskog natjecanja New Note, čime se festival Samoborska glazbena jesen uključuje u poticanje suvremenoga glazbenog stvaralaštva. Prema pravilima natjecanja izvođački sastav ili glazbena vrsta mijenja se iz godine u godinu, pa je tako za ovogodišnje natjecanje trebalo skladati izvornu skladbu za Zagrebačke soliste (u sastavu 6 violina, 2 viole, 2 violončela i kontrabas). Pedeset i jedan skladatelj prijavio se do 4. lipnja 2017., četveročlana prosudbena komisija pregledala je partiture na sastanku održanom 17. lipnja 2017. Članovi - predsjednik skladatelj Francis Corcoran, violinist Sreten Krstić - koncertni majstor Zagrebačkih solista, muzikolog Nikša Gligo i skladatelj Srećko Bradić odlučili su dodijeliti prvu i drugu nagradu, dok treća nagrada nije dodijeljena. Jednoglasnom odlukom dobitnik prve nagrade je talijanski skladatelj Andrea Portera za skladbu Water Rituals; drugu nagradu dobio je Patrick O'Melly za skladbu This Places No. 4 – Loneliness in a Beautiful Place.

  

  Talijanski skladatelj Andrea Portera (rođen 1973.) pripada srednjoj generaciji. Sto i četrdeset do danas skladanih opusa dobro su ocijenili mnogi suvremeni skladatelji. Dobitnik je nagrada na više natjecanja, a njegove skladbe izvode orkestri diljem svijeta. Prema riječima skladatelja, „skladba Water Rituals bavi se antropološkim odnosom vode i čovječanstva“. Dva stavka - Original Mater i Tevilah temelje se na različitim motivima: prvi na početnim slovima O i M (fenomenu OM koji se u mnogim azijskim kulturama shvaća pokretačem svemira), a drugi na ritualu vode u židovskoj kulturi, poznatom pod nazivom Tevilah. Andrea Portera ostvario je skladbu na jasnoj, slobodnije koncipiranoj harmonijskoj podlozi, koristeći različite mogućnosti stvaranja tona u gudača poput prirodnih flagoleta. U prvome stavku u praćenju kratkih motiva malog opsega nastoji se slušatelja uvesti u arhaični ugođaj prvih ljudskih životnih zajednica, dok se u drugome dijelu Tevilah naslućuju odjeci tradicijske glazbe. Krećući se u gotovo pravilnim razmacima u velikim dinamičkim kontrastima, skladba Water Rituals završava tiho, postavljajući možda slušatelju pitanje: „Ima li života bez vode?“ i prepuštajući ga promišljanju vlastitog odgovora.

  Nakon uručenja nagrade skladatelju, nastavili su Zagrebački solisti koncert izvedbom skladbe Antona Arenskog Varijacije na temu Čajkovskog, op. 35a. Smrt Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893) potaknula je njegova velikog poštovaoca Arenskog da jednu temu Čajkovskog obradi u obliku varijacija u polaganome stavku Gudačkoga kvarteta u a-molu, op. 35, čija je popularnost kasnije rezultirala skladanjem samostalnih varijacija za gudački orkestar. Petrit Çeku, stalni suradnik Zagrebačkih solista, maestralno je na gitari odsvirao solističku dionicu u publici dobro poznatom Koncertu za gitaru i gudače u D-duru, RV 93 Antonija Vivaldija. Posljednja skladba službenoga dijela koncerta bila je Holbergova suita, op. 40 Edvarda Griega, skladana 1884. godine izvorno za klavir prigodom proslave 200. obljetnice rođenja njemačkoga književnika Ludwiga Holberga. Spretno sjedinivši barokni i kasnoromantičarski stil u pet stavaka, Grieg je Holbergovu suitu preradio u inačicu za gudački orkestar koja je stekla veću popularnost od one za klavir.

  

  Andrea Portera mogao je biti zadovoljan praizvedbom svoje skladbe Water Ristuals, koju su Zagrebački solisti odsvirali na početku koncerta sugestivno i sigurno davši naslutiti da će tako protjecati i izvedba ostalih skladbi. U ozračju savršene suradnje i motivacije za zajednički nastup protekla je izvedba kratkog Vivaldijeva koncerta. Uz ravnopravni odnos gitare i gudačkog sastava u brzim stavcima, u polaganome stavku orkestar se pretvorio u prigušenu, jedva čujnu pratnju istaknutoga solističkoga glazbala, postavivši u prvi plan izvrsnost i lakoću sviranja te muzikalnost gitarista Petrita Çekua. Oduševljenu publiku nagradili su dodatkom – efektnim Tangom Rolanda Dynesa. Poletna izvedba Griegove Holbergove suite okrunila je završetak koncerta Zagrebačkih solista. Bez većih poteškoća svladali su akustičke prepreke u Crkvi sv. Anastazije. Uigranost, uravnoteženost melodijskog i harmonijskog elementa, izvrsno fraziranje, neupitna intonacija, poštivanje tempa i dobro odabrane dinamičke nijanse pokazale su da Zagrebački solisti, koji su odsvirali dodatak – Adagio Tomasa Albinonija, djeluju kao jedinstveno tijelo u kome pojedini glazbenici prilagođuju svoje sviračke vještine zajedničkom cilju – što vjernijem tumačenju autorskog zapisa.
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 13. studenog 2017.

Piše: