Bečka noć za krasan kraj festivala

12. zagrebački festival komorne glazbe Zagreb kom., od 13. do 21. listopada 2017. , Bečka noć

• 
  
  Petnaestero glazbenika sa svih strana svijeta u tjedan je dana pripremilo slavlje komornog muziciranja. Bravo je odjeknulo na kraju već 12. Zagreb Koma. S pravom. Jer, sve moguće opaske ostaju u sve užem krugu ljubitelja i poznavatelja komorne glazbe. Uživo je uživo, toga trenutka svježe interpretirano u dosluhu okupljenih svirača.  Ove godine Festival se preselio u prelijepu Preporodnu dvoranu u Opatičkoj, na prekrasno mjesto upravo za komorne koncerte.

  Odjeknula je Bečka noć na kraju Festivala koji je potrajao od 13. do 21. listopada s vrlo suptilnom izvedbom svojedobne Simrockove prerade  Beethovenove Sonate za klavir i violinu  op. 47, zvane Kreutezer prema tadašnjem slavnom violinistu. Simrock je ovo i izazovno i izazivačko djelo obradio za gudački kvintet. I nasreću, na kraju Zagreb Koma nije bilo dodataka. Samo naklon svih sudionika. Nakon takvog posla kroz cijeli tjedan naprosto nije potrebno dodavati ništa. I nakon Beethovenove Kreutzerove sonate nije potrebno dodavati baš ništa. Molim da se izuzme osobni otpor prema dodacima.

  

  Bečka noć sastojala se od djela svima znanih kompozitora. Sastojala se od  koncentrata djela izbranih iz opusa Mozarta, Brahmsa, Schuberta i Beethovena. Mogla bi glava zaboljeti od koncetracije sadržaja. No Bečka noć oprezno je  otvorena Mozartovim ranim Kvartetom Köchelove oznake 285a u G-duru. Djelo teško objašnjiva genija, koji  je pisao genijalne note za svakoga tko mu se nađe u blizini. Kvartet KV 285a uključuje violinu, violu, violončelo i flautu. Upravo ta flauta kao duša Kvarteta malo se izgubila u opreznom i visoko profesionalnom  tumačenju Gili Schwazman.  Jako dobro odsvirano, i sve po propisu. Kao što je netko, čini se pravilno sugerirao – Mozarta dobro sviraju ili djeca ili preživjeli  izdržljivi starci. Ostali, kao u ovom slučaju, korektni su do bola svoje neupitne vještine sviračkog umijeća. I?

  Od svih Brahmsovih djela za komorne sastave, družina odličnih profesionalaca i svirača angažirana oko Zagreb Koma vješto se otputila u izabrana intemezza i capriccia iz njegovih kasnih klavirskih opusa. Obrada Ohada Ben-Arija za flautu, violončelo i klavir bila je zanimljiva. No uza sav trud i dobru volju, teško se približavala izvorniku. Ma koliko se trudili flautistica Gili Schwarzman, violončelist Torleif Thedéen i pouzdana i prilagodljiva pijanistica bogata raspona tona Lauma Skride  – ishod je samo ulaštena zlatna sredina.

  

  Znamenitu Schubertovu Sonatu Arpeggione - nazvanu prema gudačkom instrumentu koji nije zaživio, često se izvodi u preradi za violončelo. Na kraju Festivala oživjeli su je violistica Lise Berthaud i gitarist Petrit Çeku. Pomna i živo opipljiva  suradnja dvaju glazbenika postajala je u trenucima ponovnog čitanja djela pravi užitak slušateljima, ovaj put u inačici za violu i zvučnu, rječitu i ekspresivnu Çekuovu gitaru.

  I na kraju Beethovenova Kreutzer sonata brojnih konotacija, sonata koje se vjerojatno svi pribojavaju. Obrađena za gudački kvintet, strpljivom je gradnjom izvedbe ponovno iskrsnula. U izvedbi su sudjelovali violinisti Susanna Yoko Henkel i Guy Braunstein, violistica Lise Berthaud, svi na dobrim temeljima violončelista Torleifa Thedéena i Monike Leskovar. 
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 30. listopada 2017.

   

Piše: