Različiti dojmovi

68. Dubrovačke ljetne igre: dva koncerta Dubrovačkog simfonijskog orkestra

• 
  
  Dubrovački simfonijski orkestar ovoljetne sezone Dubrovačkih ljetnih igara održao je dva koncerta, s različitim dojmom. Prvi koncert održan je 11. kolovoza, na programu su bila djela Dariusa  Milhauda, W. A. Mozarta, Louisa Moreaua Gottschalka i  Jeromea Morossa. Solistice večeri bile su flautistica Tamara Coha Mandić i harfistica Diana Grubišić Ćiković.

  Izvedbu je vodio američki dirigent Richard Rosenberg, čija biografija obiluje nastupima s raznim orkestrima i na brojnim  festivalima diljem svijeta, vršio je dužnosti direktora mnogih festivala, a njegov repertoar obuhvaća od srednjovjekovne glazbe do modernog izričaja.  Očekivalo se da će dirigent s tolikim iskustvom i znanjem pokrenuti potencijal ansambla pred sobom i priskrbiti uspješnu večer, no to se nije dogodilo. Već prva skladba Dariusa Milhauda Vol na krovu, sastavljena od nekoliko popularnih melodija, tanga, sambe i portugalskog fada, nije imala potrebnu razigranost niti su bile vidljive karakteristike pojedinih dijelova skladbe. Bilo je vidljivo da dirigent nije znao ili mogao uspostaviti pravu vezu s orkestrom; bio  je nosom  u partituri kao da je gleda prvi put.

  Kad su istupile na podij flautistica Tamara Coha Mandić i harfistica Diana Grubišić Ćiković, ponadalo se da će izvedba uzeti bolji tok, jer toliko poznati i omiljeni Mozartov Koncert za flautu i harfu i orkestar u C-duru, K299 (kojeg smo više puta slušali od strane vrhunskih umjetnika na Igrama) pruža mogućnost zrcaljenja prema publici vječne ljepote Mozartove glazbe. Kad više sudionika sudjeluje u izvedbi, mora biti uključena koncentracija sveukupnog glazbenog proživljavanja i događanja jer na taj način glazbenici stvaraju cjelinu, a u tome dirigent ima veliku ulogu. Richard Rosenberg bio je zaokupljen partiturom ispred sebe, tek povremeno je pogledavao solistice. One su solidno svirale svoje dionice, orkestar je plovio kroz tekst, a izvedba ostala nedorečena.

  Nakon stanke, uslijedila su dva američka skladatelja. Louis Moreau Gottschalk (1829-1869) imao je veoma buran život, nakon smrti mnoga su mu djela zagubljena, a među ostavštinom se nalazi Simfonija br.2 Ro257 A Motevideo nakon čije je izvedbe u New York Timesu zapisao Harold  Schőnberg: „Ovo djelo je autor nazvao Simfonijom, iako bi više odgovarao naziv fantazija ili uvertira, jasno je podijeljeno na sedam dijelova…“
  Drugi američki skladatelj bio je Jerome Moross (1913-1983). Bavio se raznovrsnom glazbom - za kazalište, film, tragao je za autohtonom glazbom. Skladba s programa Frankie and Johnny baletna je glazba, iznimno zabavna, s dirljivim melodijama. Dirigirajući ove američke skladatelje Rosenberg kao da se probudio, povukao je orkestar i publika je na kraju večeri bila zadovoljna.
  
  Hrvatski skladatelji u programu
  
  
  
  Drugi nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra održan je 18. kolovoza pod vodstvom talijanskog dirigenta Francesca Di Maura koji nastupa uspješno diljem Europe, a solist je bio  saksofonist Nikola Fabijanić. Prvi dio koncerta sadržavao je skladbe dvaju hrvatskih autora: jednog od najstarijih skladatelja Dubravka Detonija, koji je tu večer i u Dubrovniku obilježio   80 godina života, a  nasuprot njemu našao se jedan od najmlađih hrvatskih skladatelja - Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom Petar Obradović.

  Koncert je započeo Detonijevom skladbom Zaboravljene muzike koju je napisao 1981, a prvi put je izvedena na Igrama 1983. „To je dopadljiva glazba koja je dajdžestirana povijest glazbe. To je prizivanje zaboravljenog….“, kako je sam skladatelj rekao. Talijanski dirigent  -  dosta tražen Francesco Di Mauro, s prvim naznakama angažirao je svirače autoritativno i s energijom, djelo je razigrao do efektnog završetka  na veliko zadovoljstvo publike i autora koji je bio nazočan.

  Mladi skladatelj Petar Obradović, zapažen svojim djelima, i najnoviju skladbu Koncert za fagot i orkestar, Bird Concerto /2014/ 2015. posvetio je zagrebačkom fagotisti Nikoli  Fabijaniću. Obradović je u svom skladateljskom izazovu i nadahnuću uspješno usložio i  isprepleo specifičan ton fagota s orkestrom. Fagotist Fabijanić djelo je praizveo i uložio je sve svoje znanje, muzikalnost  za visoki umjetnički uzlet. Raskošnu orkestraciju uspješno je ostvario Dubrovački simfonijski orkestar u samostalnim nastupima i u pratnji soliste. Publika je dugim pljeskom zahvaljivala na izvedbi a skladatelj Obradović je čestitao solisti, orkestru i dirigentu. Koncert je okončan Haydnovom Simfonijom br. 104 u D-duru, zvanoj Londonska, koju dubrovački glazbenici imaju gotovo stalno na repertoaru. Pod rukom dirigenta Francesca Di Maura muziciralo se radosno, uzbudljivo, a glazba je bila dorečena.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 2. listopada 2017.

Piše: