Za sve ukuse
68. Dubrovačke ljetne igre: koncerti Dmitrija Šiškina i Stefana Milenkovića
-
Danas je u svijetu serijska proizvodnja pijanista koji se bez pravih umjetničkih aduta reklamiraju kao vrhunski umjetnici. Mnogi od njih razočaraju publiku, jer samo njihova bravuroznost i kompjutorska točnost a bez kreativnosti ne može zadovoljiti zahtjevnijeg slušatelja. Za razliku od spomenutih, 15. srpnja 2017. u atriju Kneževa dvora ruski pijanist Dmitri Šiškin pokazao je zrelost i pred njim je zasigurno zavidna pijanistička karijera. Mladi glazbenik održao je recital svirajući pretežno ruske skladatelje: Aleksandra Skrjabina, Sergeja Prokofjeva, Sergeja Tanejeva, Nikolaja Medtnera i Sergeja Rahmanjinova, a tek kao svojevrsni predah na programu su bile dvije skladbe F. Chopina. Gledajući i slušajući ovog dvadesetogodišnjeg mladića koji tako suvereno vlada klavijaturom i otkriva svu bit i ljepotu odabranih djela, bili smo zaista zadivljeni. Šiškin, rođen i školovan u Rusiji, dobitnik je mnogih nagrada na uglednim natjecanjima (Busoni, Friuli-Venecija, BNDE u Rio de Janeiro, finalist Queen Elisabeth itd.), što mu je omogućilo otvaranje vrata poznatih koncertnih dvorana, pa je već ostvario zamjetan svjetski uspjeh.
Za početak recitala umjetnik je odabrao vrlo zahtjevno djelo u svakom pogledu - dvostavačnu Sonatu-Fantaziju br. 2 u gis-molu A. Skrjabina, jedno od najpopularnijih majstorovih djela. Izmjene lirskih i dramatičnih tema odvijale su se u širokoj amplitudi različitih raspoloženja. Uslijedile su dvije skladbe F. Chopina: Nokturno u H-duru, op.9.br. 3 i Scherzo br. 2, op.11. Šiškin ih je izveo postigavši pravu klavirsku poeziju. Prije stanke protutnjala je u tokatnom stilu Sonata br.7, op.83 S. Prokofjeva, jedan od najdramatičnijih zapisa ovog skladatelja.
Prva skladba drugog dijela večeri bila je Preludij i fuga u gis-molu, op.29 kod nas manje poznatog ruskog skladatelja Sergeja Tenejeva. Šiškin je naglasio tužne emocije Preludija, a u Fugi je izražajno istaknuo polifoni splet teksture. Kao uvod u veliko djelo S. Rahmanjinova Etudes-Tableaux, umjetnik se još jednom prepustio romantičnom sanjarenju u Canzoni serenati op.38,br.6 (iz Zaboravljenih melodija) N. Medtnera. Sedam Rahmanjinovih Etudes-tableaux (br.1, 2, 3, 4, 6, 8, 9) predstavljaju veliki tehnički izazov, koji funkcionira prvenstveno kao sredstvo pomoću kojeg se u prvi plan probijaju emocionalni i pripovjedački elementi. Šiškin je velikom lakoćom ostvario sve vrste tonske palete, ističući u svakoj etidi njezine glavne elemente. Dmitri Šiškin ispraćen je ovacijama oduševljene publike.
Stefan Milenković i Rohan de Silva
Najava koncerta violinista Stefana Milenkovića bio je sjajan poziv da svi kutovi atrija Kneževog dvora 17. srpnja budu potpuno ispunjeni. Još od dječačkih dana ovog slavnog violinistu dubrovačka publika slušala je više puta; prvi put kao devetogodišnjeg dječaka - čudo od djeteta, dok je u dobi od 13 godina dobio nagradu Orlando. Oduševljenje publike pratilo je i ovogodišnji nastup. U pratnji na klaviru bio je Rohan de Silva - pijanist iz Sri Lanke, koji diljem svijeta ima zamjetnu umjetničku karijeru.
Violina u rukama Stefana Milenkovića uvijek postaje izvorištem visoke umjetničke kreativnosti, pa je već prva skladba Sonata za violinu i klavir u g-molu Đavolji triler Giuseppeja Tartinija s pravom izazvala frenetični pljesak prisutnih. Beethovenova Sonata za violinu i klavir br. 7 u c-molu, najbriljantnija sonata velikog bonskog majstora, odvela nas je u zrelo majstorovo skladateljsko razdoblje. Ona odaje snažne emocionalne naboje dijela života koje je skladatelj proživljavao. Stefan Milenković i Rohan De Silva kao ravnopravni izvođači kroz dobro razrađenu dramaturgiju teksta briljantno su surađivali pravim energetskim nabojem. Svaka i najmanja fraza bila je iscizelirana, a kraj je imao upravo delirični vrhunac.
Drugi dio programa donio je drugačije raspoloženje, jer su ponuđene popularne skladbe Valse Scherzo op.34 Petra Iliča Čajkovskog, Legenda op.17 Henrika Wieniawskog i Introdukcija i tarantela op.43 Pabla de Sarasatea. Duo Milenković i De Silva i u ovom dijelu večeri išli su uzlaznom putanjom tehničke besprijekornosti i visoke umjetničke kvalitete, koja je na kraju izazvala gromoglasno bravo.
Milenković je svojim poznatim šarmom prije svake skladbe ukratko o njoj nešto rekao (pa i poneku pikanteriju), što je stvaralo neformalni, pomalo neuobičajen ali zanimljiv odnos s publikom. Kad je pred kraj koncerta rekao da pijanist De Silva slavi rođendan, Dvorom se pronijela zajednička pjesma svih nazočnih, poznati Happy Birthday. Umjetnici su zahvalili publici odsviravši dva dodatka. Bio je to još jedan impresivni nastup Stefana Milenkovića, kojeg ćemo – vjerujemo, još imati priliku čuti na Igrama.
© Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 4. rujna 2017.
Piše:
Grazio
kritike
- ● Muzički biennale Zagreb
- ● drugi festivali i natjecanja u Zagrebu
- ● Varaždinske barokne večeri
- ● Dubrovnik
- ● Split, Trogir, Zadar
- ● Samobor, Velika Gorica, Čakovec
- ● Osor, Rijeka, Pula, Slatina i dr.
- ● Osijek