Karizmatični i virtuozni glazbenici

42. Osorske glazbene večeri, koncert Komornog sastava Synergia 6

• 
  
  Ovogodišnje 42. Osorske glazbene večeri nastavljaju sve tradicije ljetnog nacionalnog festivala u drevnom gradiću koji spaja otoke Cres i Mali Lošinj na način na koji je te glazbene svečanosti utemeljio i do smrti provodio njegov osnivač Danijel Marušić (1931-2009), što prvenstveno znači promociju hrvatske glazbe i praizvedbe novih djela hrvatskih skladatelja, čemu je novi umjetnički ravnatelj Branko Mihanović dodao još i vrlo zanimljive vrijednosti. Naime, kao što bi i trebalo priličiti festivalu koji ima predznak - nacionalni, budući da su Osorske glazbene večeri, uz Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Varaždinske barokne večeri i Pulski filmski festival - iako po postojanju najmlađi festival, manifestacija koju glavninom sredstava podržava hrvatsko Ministarstvo kulture, čime se i od OGV-a očekuje osmišljenost i vrsna programiranost. 42. OGV donijele su više novosti glede inozemnih gostovanja glazbenika, kao i doista vrijednih i zahtjevnih programa, što svakako upućuje na savjesni pristup oblikovanju cjelovite slike glazbene ponude posjetiteljima i stranim gostima, turistima koji ljetuju na ovom otočkom dijelu jadranske obale.

  Iako bi pri analiziranju publike bilo moguće zaključiti kako se radi o gostima koji u sredinama iz kojih dolaze zacijelo ne posjećuju redovito koncerte klasične glazbe te neumjesno plješću među stavcima, to je samo po sebi zacijelo manji nedostatak. Međutim, nedolazak lokalnoga stanovništva na koncerte u nešto većem broju očito upućuje na sveopće zanemarivanje kulture slušanja glazbe koja je ipak zahtjevnija od puke zabave i preglasnih decibela raznih pop i rock (i inih drugih) glazbenih izričaja današnjice, koje tako zdušno podržavaju i reklamiraju dnevne tiskovine, a vjerojatno je riječ i o nedostatku glazbenog obrazovanja koje općenito može zabrinuti - ne samo u lijepoj našoj. Ali, to je već druga, mnogo kompleksnija i za klasičnu glazbu i glazbenike zacijelo već pomalo zastrašujuća problematika. Ipak, odaziv publike na koncert održan u osorskoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije 13. kolovoza pripada kategoriji dobro posjećenih i pljeskom izuzetno burno ispraćenih glazbenih događaja.

  
  
  Gostovanjem komornog ansambla Synergia 6, u kojemu su se okupili Nemanja Radulović, violina i viola, Tijana i Ksenija Milošević, violine, Milan Milošević, klarinet, Žarko Perišić, fagot i Dejan Sinadinović, klavir, ostvaren je nastup glazbenika čiji su pojedinačni životopisi izuzetno bogati i koji svojim dosadašnjim stečenim obrazovanjem, specijalizacijama, priznanjima i mjestima na kojima rade i djeluju pripadaju izuzetnim predstavnicima ne samo pretežno srpske - jer riječ je o glazbenicima koji su se osim Žarka Perišića inicijalno obrazovali na beogradskom Fakultetu muzičke umetnosti,  nego i svjetske glazbeničke elite. To se svakako odnosi na Nemanju Radulovića, danas već neospornu zvijezdu na području klasične glazbe, koji jednako virtuozno svira na violini kao i na violi, te na klarinetista Milana Miloševića, puhača čije je vladanje klarinetom zadivljujuće.

  Na početku koncerta predstavila je Tijana Milošević, vrsna violinistica sa stalnim angažmanom koncertne majstorice Beogradske filharmonije, praizvedbu Sonate za violinu i klavir hrvatskog skladatelja Dubravka Palanovića i svakako svojim predanim i odlično nastudiranim muziciranjem upozorila na djelo koje je nastalo kao festivalska narudžba i ulazi u bogatu zbirku u Osoru prvi put izvedenih djela hrvatskih autora. Dubravko Palanović (1977), koji je prvo 1999. godine u razredu Josipa Novosela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao kontrabas, da bi još na istoj ustanovi u razredu Željka Brkanovića 2008. godine diplomirao i kompoziciju, novim se djelom pribraja skladateljima današnjice koji ne odustaju od vrlina i tradicija tzv. ozbiljne glazbe po kojima je glazbeno djelo cjelina suvislih melodijsko-harmonijskih struktura, što pretpostavlja naglašenu melodijsku inventivnost, harmonijska znanja i dakako ritmičku živost. Palanovićeva je Sonata za violinu i klavir formalno klasična, stavci su konvencionalni.

  Dakle, prvo slušamo Allegro ma non troppo. Adagio. Allegro molto sa svim predispozicijama razrađenog sonatnog stavka čija je dramaturška sadržajnost pomno osmišljena; slijedi Andante moderato - kako se i priliči, to su mirnija, emotivnija i staloženija glazbena promišljanja s glazbenim linijama izražajne meditativne pjevnosti koja pogoduje zvukovnosti violine u razvijanju dugih melodijskih linija, da bi skladba završila živim, virtuoznim Allegrom, stavkom u kojemu mogu uživati jednako njegovi interpreti kao i slušatelji, budući da glazbenicima otvara mogućnosti za iskazivanje visoke profesionalne spreme i izvođačkih potencijala.

  Na programu komornog sastava Synergia 6 bili su još sadržajno nadasve osjećajni Patetični trio u d-molu Mihaila Glinke, Trio za klarinet, violinu i klavir Arama Hačaturjana - nadasve dojmljivo, za klarinet vrhunski bravurozno i nažalost prerijetko izvođeno jedino komorno ostvarenje armenskog majstora, te u drugom dijelu večeri Kvintet za klarinet i gudače u A-duru, KV 581 W. A. Mozarta, već po definiciji majstorsko, štoviše genijalno ostvarenje u kojemu je fagot zamijenio violončelo budući da sastav očito ne uključuje sve tražene gudače. Tehnički siguran i u interpretaciji glazbenički nadahnuti fagotist Žarko Perišić svojoj je dionici udahnuo sve stilski potrebne značajke, pridruživši se cjelini pomno nastudirane izvedbe. Dakako, već istaknuti vrhunski klarinetist Milan Milošević, kao i nadasve karizmatični i virtuozni Nemanja Radulović kao violist izazvali su prave ovacije i publika je s koncerta otišla očito nadasve zadovoljna.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 19. kolovoza 2017.

Piše: