Programski iskorak kao puni pogodak

42. Osorske glazbene večeri, MoZuluArt: Zulu music meets Mozart



  • Ovogodišnje 42. Osorske glazbene večeri svakako će ući u anale festivala, koji čudnovatom upornošću već 42 godine opstaje u malom drevnom gradiću i od 2011. godine kao nacionalni festival domaću i svjetsku glazbenu scenu obogaćuje uvijek novim i vrijednim djelima iz hrvatske skladateljske prošlosti i suvremenosti, kao programski osobito zanimljiva ljetna manifestacija u kojoj uživaju brojni domaći i strani turisti koji ljetuju na otocima Cresu i Malom Lošinju. Ali i za lokalno je stanovništvo festival postao vrlo privlačna mogućnost za upoznavanje različitih glazbenih sastava - od solističkih do orkestralnih, kao i glazbenih vrsta i oblika - od solističkih recitala, komornih koncerata do opere, pa i osobitih spojeva stare i nove glazbe. U tom je kontekstu koncert održan 25. srpnja na mjesnom trgu ispred Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, ili bivše osorske katedrale koja je tradicionalno glavno mjesto glazbenih događanja, poslastica kakvu u hrvatskim okvirima još nismo poznavali. Naime, zahvaljujući suradnji s Austrijskim kulturnim forumom, a u okviru Godine kulture Republike Hrvatske u Republici Austriji, novi je umjetnički ravnatelj OGV-a Branko Mihanović prihvatio ponudu da u Osoru gostuje sasvim posebna grupa i izvede osobiti program.

    Naslov koncerta MoZuluArt: Zulu music meets Mozart nedvojbeno je odigrao važnu ulogu u promotivnom dijelu najave događaja, a i usmena predaja kojom se proširila priča o dolasku trojice afričkih pjevača iz Zimbabvea - koji će pjevati praćeni sastavom klasičnih instrumenata, imala je zacijelo udjela u privlačenju slušatelja koji su se okupili u doista impozantnom broju. U općoj gužvi i metežu pred koncert, koji je bio najavljen za 21 i 30 sati, za razliku od ostalih koncerata koji počinju u 21 sat, uz to i pod udarima jakoga vjetra koji je lamatao granama stabala, na osorskom je trgu bilo moguće vidjeti sve generacije slušatelja i čuti različite jezike publike koja se u Osor naprosto slijevala sa svih strana, bilo dolazeći iz mjesta preko mosta, što znači s otoka Lošinja, bilo iz smjera grada Cresa i sela smještenih na otoku Cresu.

    A onda su, točno u najavljeno vrijeme, na improvizirani podij ispred župnikove kuće došla trojica široko nasmijanih Afrikanaca čija su imena Ramadu - vokal i udaraljke, Vusa Mkhaya Ndlovu - vokal i Blessings Nqo Nkomo - vokal i za njima petorica glazbenika s europskim licima - članovi Gudačkog kvarteta Ambassade i pijanist, da bi se kasnije saznalo da je riječ o violinistu Rumunju, drugom violinistu Brazilcu, violistu Australcu, a samo su violončelistica i pijanist, čije je ime Roland Guggenbichler i on je jedini poimence naveden u programskom listiću, Austrijanci.  Započeo je koncert koji je na sasvim novi način povezao instrumentalne fragmente koje je glazbeno bolje obrazovana publika mogla prepoznavati kao odbljeske iz ostavštine neprikosnovenog austrijskog genija Wolfganga Amadeusa Mozarta s vokalnom nadopunom na bantu jeziku koja je vjerojatno izvorno srodna glazbi afričkoga juga.

    Budući da premalo poznajem tradicionalnu glazbu Zimbabvea, države u kojoj su rođeni i odrasli pjevači Ramadu, Vusa i Blessings, a nemam uvide niti u folklornu zulu-glazbu niti u bantu jezik, informirala sam se na wikipediji i odslušala neke dostupne snimke na youtubeu. Dakle, riječ je o karakterističnoj glazbi s juga Afrike, a budući da Republika Zimbabve graniči s Južnoafričkom Republikom, očito je riječ o glazbi i o jeziku koji su zajednički plemenima iz tih zemljopisnih regija. U svakom su slučaju trojica izvornih glazbenika koje smo čuli u Osoru, koji pjevaju, plešu i bubnjaju a djelomično su školovani i u Austriji u kojoj danas žive i rade, dobro upućeni i u europske kanone glazbeničke profesije, a prema onome što su nam predstavili, sposobni su vrlo spretno i dinamično spajati različite glazbene jezike.

    Tako su, zahvaljujući nadasve spretnom i virtuoznom pijanistu, ugodnim harmonizacijama koje izvodi gudački kvartet i vlastitom nadasve simpatičnom pjevanju uz mačkaste plesne pokrete i duhovitu konferansu na engleskom i njemačkom jeziku, uspjeli zagrijati brojno općinstvo sve do završnog grupnog sudjelovanja u kojemu je publika pjevala s glazbenicima i na kraju čak i zaplesala (!). Sve u svemu, predstavljeni je crossover program ili ako hoćete, koncertna večer tzv. worldmusic ili svjetske glazbe koja spaja naoko nespojivo, protekla u općoj radosti susreta s različitim glazbenim idiomima i na veliko zadovoljstvo i opće oduševljenje nazočnih. Ili, možda ipak ne sasvim opće jer za ponekog klasičnog čistunca susret zulu-glazbe s Mozartom mogao je djelovati i kao svetogrđe. A neki su možda očekivali i neke više džezističke ugođaje. Pa ipak, prevladalo je veselje, prevladao je optimizam i uvjerenje da je susret kultura moguć i humanistički dobrodošao. Uostalom, zašto ne?

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 29. srpnja 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

...zabilježili smo