Prihvatljivije za odrasle nego za djecu

29. Muzički biennale Zagreb i Zagrebačko kazalište lutaka, iz nasljeđa hrvatske usmene književnosti a prema zapisu Ive Zalara, Žabica kraljica, red. Rene Medvešek

• 
  
  Ovogodišnji Muzički biennale Zagreb počeo je 22. travnja u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Predstava za djecu predškolskog uzrasta trebala je zacijelo pridonijeti popularizaciji suvremene glazbe među najmlađima, pa kako čitav projekt ne bi postao samo jednom od brojnih manifestacija 29. festivala suvremene glazbe, planirane su i tri reprizne predstave. Lutkarska predstava Žabica kraljica temelji se na narodnoj priči, a glazbu je skladala mlada hrvatska skladateljica Sara Glojnarić, ispunivši tako narudžbu Muzičkog biennala Zagreb. Surađujući od ranije uspješno s Reneom Medvešekom, koji potpisuje režiju i dramaturšku obradu, prihvatila je Sara Glojnarić izazov ponudivši svoje glazbeno rješenje narodne priče koja na sretnom završetku – preobrazbi žabe u lijepu djevojku i udaji za kraljevića, prenosi određenu pouku i poruku.

  Kako se radi o rijetkom glazbeno-scenskom projektu u Hrvatskoj, možda bi trebalo spomenuti jedan raniji koji se odnosi na glazbeni prilog skladateljice Ivane Lang u lutkarskoj predstavi Žabica djevojka. Tekst je prema istarskoj narodnoj priči dramaturški obradio Vojmil Rabadan, a u tadašnjem Gradskom kazalištu lutaka predstava je prvi put postavljena 1950. godine. Ivana Lang temeljila je glazbu u ovome, kao i u mnogim svojim djelima, na istarskom glazbenom folkloru. Sara Glojnarić odlučila se za suvremeniji put istraživanja Novoga zvuka, koristeći disonantne intervale i akordičke sklopove, ne odajući bilo kakvu povezanost s hrvatskom tradicijskom glazbom.
  
  Jedina vokalna dionica – neizostavna u najvećem dijelu predstave, prikazujući pjevanje žabice koju razumiju i u govor pretvaraju samo njeni roditelji – povjerena je visokom ženskom glasu sopranu, a instrumentalna pratnja svedena je na klavir, kontrabas i udaraljke različitih zvukovnih boja, korištene za ritamske efekte i suzvučja. Vrlo zahtjevnu sopransku dionicu u odnosu na melodijsko kretanje u velikim skokovima, najviše u visokom registru i uglavnom u snažnoj dinamici, izražajno je i sigurno tumačila Marija Lešaja, a pridružili su joj se pijanistica Sanja Vrsalović, udaraljkaš Josip Konfic i kontrabasist Gustav Barišin, postigavši sigurnu i ekspresivnu izvedbu u prilično naglašenoj dinamici.

  Oblikovatelj lutaka i scenograf Danijel Srdarev odlučio se za jednostavno rješenje: ljudske likove oblikovao je tako da se glave nastavljaju na četverokutne platnene marame, a žabica – sve do trenutka preobrazbe u lijepu djevojku, ima doista taj oblik. Pet članova glumačkog ansambla - Danijela Prižmić Čolić, Marina Kostelac, Matilda Sorić, Branko Smiljanić i Adam Skendžić izmjenjivalo se u ulogama pripovjedača, oca, majke, žabice, kralja, kraljevića, njegovo dvoje braće i njihovih djevojaka. Lutke nisu bile postavljene na postolju (kulisi) nego su ih glumci nosili prema redoslijedu događanja, donoseći povremeno na pozornicu i predmete kojima se mijenjala scena. Odjeveni u crno, glumci su se uglavnom stopili s isto tako osmišljenom scenom čije je ozračje mijenjala samo raznobojna svjetlost prema zamisli Svena Čustovića. Predstava Žabica kraljica zamišljena je za djecu, no ipak je s obzirom na više disonantnu, zbog ozvučenja kadikad preglasnu glazbu i prevladavajuće crne kostime i scenografiju, možda prihvatljivija odraslima jer publiku predškolskog uzrasta tek postupnim odvikavanjem od klasičnih konsonanci treba pripremiti na drukčije harmonije.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 21. lipnja 2017.

Piše: