Prvi trijumf domaćina

11. Međunarodno violinističko natjecanje Václav Huml, Zagreb, 9. – 17. veljače 2017.

• 
  
  Utemeljivši u Zagrebu davne 1977. godine violinističko natjecanje Václav Huml glazbeni pedagog i violist Zlatko Stahuljak sigurno se ponadao njegovoj dugovječnosti. Natjecanje je ove godine održano jedanaesti put zaokruživši četrdesetu obljetnicu postojanja. Prethodila mu je u travnju 1970. proslava devedesete obljetnice rođenja violinističkog pedagoga Václava Humla (rođen u Berounu u Češkoj 1880.) koji je djelovao u Zagrebu od 1903. gotovo do posljednjih dana života 6. siječnja 1953. godine. Na toj su se proslavi u Hrvatskome glazbenom zavodu okupili brojni Humlovi učenici i učenici njegovih učenika iz raznih gradova tadašnje Jugoslavije i pratili predavanje Zlatka Stahuljaka Zagrebačka violinistička škola. Nakon školovanja kod uglednih čeških pedagoga, primjerice Otakara Ševčika, Václav Huml kratko je djelovao kao violinist u Lavovu. U Zagreb je dospio prijavivši se na međunarodni natječaj putem kojega je Hrvatski glazbeni zavod – u vrijeme tehničkoga ravnatelja Vjekoslava Klaića – nastojao popuniti mjesta glazbenih pedagoga. Prilog glazbenome životu Zagreba dao je Václav Huml ne samo kao pedagog na Muzičkoj akademiji osnovanoj 1921. godine već i kao član i jedan od osnivača Zagrebačkoga kvarteta, član nekih drugih komornih sastava, solo-violinist u orkestru Opere HNK-a u Zagrebu, priređivač izdanja skladbi za violinu i još puno toga.
  
  Bliski suradnik bio mu je vršnjak, violončelist Umberto Fabbri (Alessandria, 1880. – Zagreb, 1960.) koji je predavao violončelo od dolaska u Zagreb 1906. godine na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a zatim na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Djelovao je isto tako kao komorni glazbenik, solo-violončelist orkestra Opere HNK-a u Zagrebu i jedan od utemeljitelja Filharmonije kazališnog orkestra (Zagrebačke filharmonije). Iako su iz njegove klase potekli brojni ugledni violončelisti međunarodno natjecanje violončelista utemeljeno u Zagrebu 1996. godine nosi ime talijanskog violončelista Antonia Janigra (1918-1987) čije je djelovanje kao komornog glazbenika od dolaska u Zagreb 1938. godine i umjetničkog voditelja ansambla Zagrebački solisti (utemeljenog 1954. godine) zasjenilo njegov skroman pedagoški rad na Muzičkoj akademiji (u čijoj su klasi diplomirala četiri violončelista tijekom dva desetljeća). Zagreb je domaćin još jednoga natjecanja nazvanog po osnivaču Zagrebačke pijanističke škole – Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić koje priređuje EPTA (Hrvatska) od 1999. svake četvrte godine (peto je održano 2014. godine čime je određen novi redoslijed održavanja). Sva tri navedena natjecanja potvrđuju dugu i uspješnu tradiciju poduke triju možda najprivlačnijih instrumenata – violine, violončela i klavira postavljajući Zagreb kroz nekoliko dana u središte (svjetskih) glazbenih zbivanja. Međunarodno violinističko natjecanje Václav Huml, jedino od zagrebačkih, učlanjeno je već od 1978. godine u Svjetsku federaciju međunarodnih glazbenih natjecanja (FMCIM) sa sjedištem u Ženevi.
  
  Poput ostalih natjecanja mladih glazbenika različitih profila u svjetskim glazbenim središtima i u našem gradu, ovogodišnje jedanaesto Međunarodno violinističko natjecanje Václav Huml održano je kao niz javnih nastupa dostupnih zainteresiranoj publici. Svečano otvaranje održano u četvrtak, 9. veljače 2016. upotpunili su glazbom članovi Ansambla violinista Muzičke akademije u Zagrebu i pijanistica Petra Šket. Izveli su skladbe Preludij i Allegro Gaetana Pugnanija (u obradi Fritza Kreislera), Draga priča, br. 6 iz ciklusa za klavir Mlado lišće, op. 20 Božidara Kunca (u obradi Václava Humla) i Varijacije na Corellijevu temu Giuseppea Tartinija. Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog bila je tijekom prvog i drugog izlučnog kruga (od 10. do 14. veljače) preveliki prostor za natjecatelje, ocjenjivački sud, predstavnike medija i malobrojnu publiku. Prvu završnu večer 15. veljače, najavljenu ranije kao jutarnji koncert 17. veljače, također je u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog pratio mali broj posjetitelja. U većem broju publika je posjetila tek završni koncert 17. veljače kako bi pratila nastupe drugu skupinu od šest finalista i dočekala proglašenje pobjednika. Finalisti natjecanja Vacláv Huml nastupili su uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem maestra Uroša Lajovica.
  
  Ove godine Ocjenjivački sud Međunarodnog violinističkog natjecanja Vacláv Huml imao je sedam (umjesto devet) članova, jer su Wolfgang Marschner i Krzystov Wegrzyn otkazali sudjelovanje. Predsjednik Ocjenjivačkoga suda Viktor Tretjakov, dvojica potpredsjednika Zlatko Stahuljak i Tonko Ninić, članovi Shizuki Ishikawa, Goran Končar, Kimiko Nakazawa i Leonid Sorokov morali su odabrati najbolje kandidate. To nije bilo jednostavno s obzirom na visoku razinu sviranja natjecatelja što je rečeno više puta tijekom natjecanja i dodjele nagrada nakon drugog izlučnog kruga. Od četrdeset i devet prijavljenih natjecatelja (dvadeset i osam violinistica i dvadeset i jedan violinist) svoje tehničke vještine sviranja i umijeće interpretacije odmjerilo je u prvom izlučnom krugu njih trideset i šestero (dvadeset violinistica i šesnaest violinista). Zadane su ogledne skladbe iz repertoara za solo-violinu: odabrani (polifoni) stavci iz sonata i partita Johanna Sebastiana Bacha, dva capriccia (od dvadeset i četiri) iz op. 1 Nicolóa Paganinija i skladba hrvatskoga skladatelja čiju izvedbu nagrađuje Hrvatsko društvo skladatelja. Ove godine odabran je Scherzino Franje Krežme kog je najuvjerljivije odsvirao Luka Ljubas.
  
  Drugi izlučni krug u kome natjecatelji muziciraju uz pratnju klavira postavio je u prvi plan pitanje odabira službenih pratilaca od prve natjecateljice Eimi Wakui uz koju je ušlo još dvanaest natjecatelja, jer su dvoje posljednjih imali isti broj bodova. Zadani program u ovome izlučnom krugu bio je prvi stavak iz jednog od violinskih koncerata Wolfganga Amadeusa Mozarta, te jedna sonata i jedna skladba za violinu i klavir. U drugi krug natjecanja ušli su Eimi Wakui, Galiya Zharova, Leonid Zhelezny, Hayato Ishibashi, Katarina Kutnar, Luka Ljubas, Kana Oshugi, Jan Pietkiewicz, Elena Semenova, Tanja Sonc, Elly Suh, Una Stanić i Anne Maria Wehrmeyer. Događaj koji je poljuljao početno dobro ozračje natjecanja je prekid izvedbe prve natjecateljice Eimi Wakui nakon dva stavke Sonate br. 2 u D-duru, op. 94 Sergeja Prokofjeva prema odluci predsjednika Ocjenjivačkog suda. Solisticu je pratio jedan od službenih pratilaca Vladimir Mlinarić čime je bila završena njegova suradnja na ovome natjecanju. Dvoje natjecatelja (Galiya Zharova iz Kazahstana i Leonid Zhelezny iz Rusije) povelo je u Zagreb svoga pratioca na klaviru Jurija Paneva koji je izvrsno pratio još nekoliko natjecatelja u ponedjeljak 13. i utorak 14. veljače prije povratka u Rusiju. Zamijenivši u više navrata i drugog službenog pratioca Filipa Faka neplanirani suradnik iz Rusije pratio je Sonatu u c-molu, op. 45 Edvarda Griega (svirao Leonid Zhelezny), Sonatu br. 1 u f-molu, op. 80 Sergeja Prokofjeva (svirao Jan Pietkiewicz) i Sonatu br. 2 u G-duru Mauricea Ravela (svirala Elly Suh) i još neke skladbe. Una Stanić je – nastojeći izbjeći probleme s pratiocem na klaviru – uspjela pozvati svog kolegu iz Graza Ukia Ovaskainena, dok je Elenu Semenovu (iz Rusije) pratio Domagoj Guščić.
  
  Neplanirana izmjena pratilaca na klaviru sigurno je mogla utjecati i na razinu izvedbe zadanih skladbi, ali i na međusobne odnose članova Ocjenjivačkog suda koji je dalje morao donositi odluke. U posljednji treći krug u kom se izvodi jedan od propozicijama predloženih violinskih koncerata ušli su prema odluci Ocjenjivačkog suda natjecatelji koji su uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem maestra Uroša Lajovica nastupali prema redoslijedu izvučenom prve večeri. Bili su to Eimi Wakui (Japan), Leonid Zhelezny (Rusija), Katarina Kutnar, Luka Ljubas, Una Stanić i Anne Maria Wehrmeyer (Njemačka), što znači da je u završni krug prošlo čak troje natjecatelja iz Hrvatske. Prva solistica Eimi Wakui odabrala je Koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 47 Jana Sibeliusa. Muzikalna i vrlo uvjerljiva od početka natjecanja Eimi Wakui našla se opet u neugodnoj situaciji, jer je u trećem stavku morala prekinuti izvedbu kako bi učvrstila tijekom izvedbe popustjeli vijak. Natjecanje je završila je na posljednjem, šestom mjestu. Sibeliusov Koncert za violinu i orkestar odabrao je i Leonid Zhelezny završivši natjecanje kao dobitnik druge nagrade.
  
  Katarina Kutnar svirala Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 Petra Iljiča Čajkovskog, a čuli smo ga i u interpretaciji sedamnaestogodišnje Anne Marie Wehrmeyer na završetku druge finalne večeri. Zahvaljujući nijansama u tumačenju izvornika i možda boljoj suradnji s orkestrom Anne Maria Wehrmeyer natjecanje je završila kao dobitnica treće nagrade, dok je Katarina Kutnar osvojila četvrtu nagradu. Manje dojmljiva bila je izvedba Koncerta za violinu i orkestar u D-duru, op. 77 Johannesa Brahmsa koja je solisticu Unu Stanić dovela na peto mjesto dok je Luka Ljubas s izvrsnom izvedbom prvog i drugog stavka Sibeliusova Koncerta za violinu i orkestar u d-molu, op. 47 postao pobjednikom 11. Međunarodnog violinističkog natjecanja Vacláv Huml. Osvojio je nagradu Zlatko Baloković prozvanu po jednom od sedamdesetak violinista stasalih u razredu Vacláva Humla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a osvojio je i nagradu Zagrebačke filharmonije za najbolju suradnju s orkestrom, zatim koncerte uz Zagrebačke soliste i Varaždinski komorni orkestar te koncert u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb.
  
  Natjecanje Vacláv Huml sigurno je moglo biti poučno za učenike violine i njihove pedagoge od kojih su mnogi posredno ili neposredno izrasli iz Humlove violinističke škole, ali ipak nije izazvalo njihovo veće zanimanje. Veće zanimanje za natjecanje nisu pokazali ni predstavnici Ministarstva kulture (koje danas vodi po svojoj prvoj struci diplomirana violinistica Nina Obuljen-Kožinek), a ni predstavnici medija prepustivši nadmetanje na koje su se prijavili natjecatelji s gotovo svih kontinenata protjecanju daleko od javnosti. Mladi nadareni i izvrsno pripremljeni violinisti iz Hrvatske i svijeta svirali su i na skupocjenim violinama (npr. Luka Ljubas na violini Giovannija Battiste Gudagninija iz 1783. godine, Anne Maria Wehrmeyer na violini Carla Giuseppea Testorea iz 1710. godine). Zagrebačka filharmonija, koja je često pratila na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu i maestro Uroš Lajovic bili su sigurna i pouzdana podrška mladim violinistima podredivši prije svega dinamičko nijansiranje sviranju solista. Nadamo se da će priređivači natjecanja Vacláv Huml premostiti ovogodišnje propuste i spremno dočekati nove natjecatelje 2021. godine.
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 14. ožujka 2017.

Piše: