Sjajna veza sa slušateljima

3. Zagreb Guitar Festival, 26. ožujka – 1. travnja 2017.: ZGF All Stars Concert, Pepe Romero, gitara, Kristalna dvorana Hotela Westin, Zagreb, 26. ožujka 2017.

• 
  
  Svečano otvaranje trećeg po redu Zagrebačkog gitarističkog festivala, održanog od 26. ožujka do 1. travnja, započelo je u Kristalnoj dvorani Hotela Westin 26. ožujka, a privlačnoj snazi gostujućeg solista, španjolsko-američkog gitarista Pepea Romera, nije se mogla oduprijeti doista mnogobrojna publika u kojoj je bio i znatan broj uglednika iz hrvatskog političkog i diplomatskog života. Zacijelo nema ljubitelja gitare, a pogotovo nema glazbenika koji se na bilo koji način i na bilo kojoj razini bavljenja gitarom nije susretao s gitarističkim velikanima među kojima upravo Pepe Romero zauzima istaknuto mjesto. Uostalom, tko nije čuo za tog majstora klasične gitare i jednog od najvećih virtuoza kada je riječ o flamencu!? Jednako je tako ugledan i poznat Romero gitaristički kvartet u kojemu su zajedno nastupali otac Celedonio i njegovi sinovi Celin, Pepe i Ángel.
  
  Pepe Romero, rođen u Málagi 8. ožujka 1944. godine, napustio je Španjolsku 1957. godine kada je njegov otac, Celedonio Romero, već tada poznati solist, odlučio s obitelji – suprugom glumicom Angelitom i trojicom sinova, otići iz države u kojoj je vladao diktator Franco i otisnuo se u Sjedinjene Države. Dakako, nadarenosti oca i sinova bile su dovoljna osnova za postizanje sjajnih karijera, uspjeha na koncertnim podijima i objavljivanja mnogih nosača zvuka, kao i ugleda sticanog na području gitarističke pedagogije. Tako je Pepe Romero gostovao diljem svijeta, predavao na više važnih američkih sveučilišta, snimio šezdesetak nosača zvuka, stekao počasne doktorate, a 2012. godine objavljena je i njegova knjiga La Guitarra kao kompendij poduke za metodiku sviranja gitare.
  
  Pozdravljajući publiku u ime Zagrebačkog gitarističkog festivala, najavio je ugledni gitarist s američkom adresom Mak Grgić nastup posebnog gosta večeri – dvanaestogodišnjeg slovenskog gitarista Urbaana Reitera. Bio je osobiti doživljaj čuti nadarenog dječaka koji je izvedbama Canzion y Danza Antonia Ruiza Pipa, Španjolskog plesa br. 5 Andaluza Enriquea Granadosa i Marie Caroline Antonia Laura pokazao doista izuzetne tehničke sposobnosti i izvođačku razinu kojima u tako ranoj dobi otkriva sposobnosti za zacijelo uspješnu buduću karijeru.
  
  Slijedilo je muziciranje Pepea Romera koji je odabrao program djela skladatelja vezanih uz ime francuskog majstora Mauricea Ravela. Naime, poznato je da je krajem 19. stoljeća Pariz bio glazbena Meka u kojoj su se okupljali nadobudni skladatelji željni učenja ali i uspjeha. Među njima je bio i znatan broj španjolskih glazbenika, a Maurice Ravel je svojom aurom privlačio došljake. Uopće, o utjecajima koje su Maurice Ravel, a svakako i Claude Debussy imali na svoje suvremenike, ispisana je vrlo bogata literatura. Tako je Pepe Romero započeo svoj recital poznatom Ravelovom Pavanom za preminulu infantkinju, skladbom izvorno pisanom za klavir, koja u gitarističkoj obradbi dobiva dodatni ugođaj suptilne zvukovnosti.
  
  Izvedbe skladbi Manuela de Falle, Enriquea Granadosa, Joaquina Malatsa, Ángela Barriosa, Joaquina Rodriga, Federica Morena Torrobe, Francisca Tarrege, Ricarda Vińesa y Rode i Isaaca Albéniza u stalnoj su gradaciji uzbudljivih ugođaja dokazivale glazbenički nerv gitarista koji je u takvom odabranom repertoaru jednostavno rečeno, doma. Tehnička bravura osnova je za dojam, ali je tek zahvaljujući dodatnom šarmu interpretacija moguće doživjeti autentičnu španjolsku senzibilnost, ritmičku razigranost i melodijsko-harmonijsku nadahnutost glazbe koja je gitari kao glazbalu pribavila tako globalnu omiljenost.
  
  Pa ako Pepe Romero i nije uvijek savršen, primjerice u Sonatini en La Federica Morena Torrobe, u čijem su polaganom stavku bila zamjetna i memorijska lutanja, ili pak još ponešto nekoncentriran na samom početku koncerta izvodeći Ravelovu Pavanu, to su tek dobrodošli dokazi da slušamo živu izvedbu i glazbenika koji se publici predstavlja u punini svoje umjetničke, ljudske osobnosti. Budući da je osobno i najavljivao neke skladbe i o nekima iznosio dodatna tumačenja, Pepe Romero pokazao je koliko mu je važan i koliko mu znači izravni kontakt sa slušateljima. Time je i u ovom susretu sa zagrebačkim ljubiteljima gitare potvrdio svoju često citiranu izreku da „glazbom komuniciramo iz naše duše, a ako u trenutku kada odlazite iz kazališta osjećate tu vezu, onda je to ono što ste željeli najviše od svega“.
  
  Na gromoglasni pljesak kojim ga je publika ispraćala Pepe Romero odgovorio je za sebe tipičnim temperamentnim flamencom. Tako je moguće zaključiti kako je on osobno bio zadovoljan ostvarenom vezom. Za slušatelje, koji su još dugo pljeskali, to je nedvojbeno također moguće zaključiti.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 3. travnja 2017.
  foto: © Damil Kalogjera

Piše: