U velikom luku

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Daniele Rustioni, KD Vatroslav Lisinski, 2. ožujka 2017.

  • Daniele Rustioni i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Domagoj Kunić

    Ovim se koncertom zagrebačkoj ali i hrvatskoj publici prvi put predstavio talijanski maestro mlađe generacije 33-ogodišnji Daniele Rustioni, glavni dirigent Orkestra Toscane, a od iduće sezone i glavni dirigent Nacionalne opere u Lyonu koji je u ovoj sezoni debitirao i u Metropolitanu ravnajući Verdijevom Aidom. Rustioni je studirao orgulje, klavir i dirigiranje na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu, a dirigiranje je učio i u Sieni i Londonu. Uglavnom nastupa u opernim kućama Italije i ostalih europskih centara, a na cijeni su i njegovi simfonijski koncerti kao i studijska snimanja. Program koncerta u Majstorskom ciklusu HRT-a sastojao se od dvije povezane točke: kraće skladbe od petnaestak minuta The Wonderful Monster of Time Dubravka Detonija i opsežne Pete simfonije Gustava Mahlera u trajanju više od 65 minuta. Ovaj put stanke nije bilo, pa tako ni uobičajenih razgovora s umjetnicima u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskog Radija.
    Daniele Rustioni, foto: Domagoj Kunić
    Skladba The Wonderful Monster of Time izabrana je povodom 80. rođendana hrvatskog skladatelja, pijanista i pisca Dubravka Detonija, autora velikog i raznovrsnog glazbenog opusa s oko 140 djela, ali i uglednog pisca poezije, eseja, koncertnih i diskografskih komentara, urednika mnogobrojnih radijskih i televizijskih emisija, umjetničkog producenta, osnivača svojedobnoga sastava za novi zvuk Ansambla Acezantez i dobitnika niza nagrada.

    Njegov status „klasika tzv. novog zvuka u hrvatskoj glazbi druge polovice 20. stoljeća“ iskazuje se između ostalog (Likovi i plohe, Elucubrations, Cedurofilija) i u uspješnoj skladbi The Wonderful Monster of Time, naručene od tadašnje Radio televizije Zagreb i izvedene 22. travnja 1983. na 12. Muzičkom biennalu u Zagrebu. Napisana za veliki Simfonijski orkestar uz mnoštvo udaraljki i šest različitih instrumenata s tipkama (dva klavira, čelesta, orgulje, čembalo i synthesizer), skladba predstavlja reprezentativno djelo s temom „vremena kao imaginarne posude za pohranu zvuka“ koje je našlo odjeka širom domovine i inozemstva te je ova izvedba bila jubilarna, čak četrdeseta. Maestro Rustioni ostvario je uvjerljivu interpretaciju u velikom luku zanjihanog valovitog gibanja koji pokreću dva solistička klavira pod vještim prstima Darka Domitrovića i Filipa Faka, a koji nakon zvučne gradacije na kraju u sličnom početnom ozračju smiruju taj „čudovišni vremenski stroj“.
    Daniele Rustioni i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Domagoj Kunić
    Nakon Detonijeve skladbe slijedila je bez stanke Peta simfonija Gustava Mahlera, jedna od majstorovih čisto instrumentalnih simfonija bez vokala (za razliku od Druge, Treće i Četvrte te Osme i Devete). Maestro Daniele Rustioni vješt je i temperamentan dirigent vehementnih, ponekad i pretjeranih kretnji koje su ponekad rezultirale žestinom zvuka, u opreci s nadasve sugestivnim lirskim momentima. Ti kontrasti bili su upečatljivi te su u tu iznimno opširnu, kompleksnu i u osnovi tragičnu i ne odveć popularnu simfoniju (izuzev znamenitog Adaggietta ali i Scherza) unijeli životnost i predstavili je u zanimljivijem izdanju.

    U odličnoj izvedbi nizali su se tako stavci različitih ugođaja – od početne žalobne koračnice preko olujnog i žestokog nastavka koji završava trijumfalnim koralom i briljantnog središnjeg Scherza u ozračju austrijskog Ländlera i bečkog valcera, do čuvenog lirskog Adaggietta namijenjenog samo intenzivnim gudačima uz diskretnu pratnju harfe i konačno, trijumfalnog Finala. Izvedba Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije bila je sugestivna, koncentrirana i precizna na čelu s mnogobrojnim orkestralnim solistima i pojedinim dionicama. Maestro Rustioni, očito zadovoljan postignutom sinergijom, na kraju je svima zahvalio pozvavši ih na naklon praćen ovacijama zadovoljne publike.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 22. ožujka 2017.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike