Podrška i ohrabrenje

Dani Muzičke akademije (1): Solisti Muzičke akademije uz Zagrebačku filharmoniju, KD Vatroslav Lisinski, 10. i 13. siječnja 2017.

• 
  
  Dan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu obilježen je svečanom sjednicom Vijeća, godinu dana nakon što je nova zgrada Muzičke akademije na Trgu Maršala Tita otvorila svoju Koncertnu dvoranu Blagoje Bersa i time zaokružila trinaestogodišnji proces projektiranja i izgradnje Muzičke akademije. Kao što je to bilo i prošle godine, tako je i ovaj put taj svečani dan obilježen s nekoliko koncerata studenata gotovo svih odsjeka, ne samo u zgradi Akademije nego i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tradicionalna suradnja Zagrebačke filharmonije i Muzičke akademije koja jednom godišnje omogućuje darovitim studentima da najčešće prvi put nastupe uz profesionalni orkestar, iznimno je korisna i poticajna. Odnosi se to podjednako na soliste kao i na dirigente. Na dva koncerta 10. i 13. siječnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupilo je devet solista i tri dirigenta, praćeni gromoglasnim ovacijama publike i vrlo lijepo i profesionalno opremljenom programskom knjižicom u izdanju Zagrebačke filharmonije.
  
  Na prvom koncertu za pultom je bio Matija Fortuna (Koprivnica, 1985) koji je studirao i diplomirao dirigiranje u zagrebačkim razredima Vjekoslava Šuteja i Uroša Lajovica te se usavršavao u Beču, a od uspjeha spomenimo ulazak u polufinale Međunarodnog dirigentskog natjecanja Lovro pl. Matačić. Zaposlen je kao stalni gost-dirigent u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i sa 32 godine već ima upečatljivo dirigentsko iskustvo, što je bilo vidljivo i na ovom koncertu uz vrlo solidne pratnje Zagrebačke filharmonije. Prvo se kao solist predstavio udaraljkaš Gregor Hrovat (Slovenj Gradec,1993), zagrebački student iz razreda prof. Ivane Bilić. Dobitnik je 2. nagrade na Međunarodnom natjecanju Papandopulo, a svoje je umijeće, spretnost i muzikalnost pokazao u omiljenom Koncertu za marimbu i gudački orkestar Emanuela Séjournéa (1961). Potom je Elizabeta Adžaga (Zagreb, 1994), studentica klavira u razredu prof. Rubena Dalibaltayana, pokazala znatan potencijal izvedbom mladenačkog Prvog koncerta za klavir i orkestar u fis-molu, op. 1 Sergeja Rahmanjinova, naročito u brzom i efektnom trećem stavku (Allegro scherzando).
  
  Flautistica Ivana Mišić (Zagreb, 1993), studentica pete godine u razredu prof. Renate Penezić i članica je Jazz ansambla Muzičke akademije, predstavila se vrlo dobrom izvedbom Balade za flautu, gudački orkestar i klavir Franka Martina. U nastavku smo čuli i sopranisticu Viktoriju Đurđek (Zagreb, 1991), studenticu 3. godine u razredu prof. Dunje Vejzović, također zapaženog i nagrađivanog scenskog iskustva. To je i pokazala izvrsnom interpretacijom zahtjevne koloraturne Arije Rosine Una voce poco fa iz opere Seviljski brijač Gioachina Rossinija. Na kraju prvog koncerta predstavila se i sjajna violinistica Katarina Kutnar (Zagreb, 1995) studentica u razredu prof. Leonida Sorokowa, umjetnica iznimno bogate biografije, koja je krajem prošle godine osvojila još dvije vrijedne nagrade – Ivo Vuljević i Stjepan Šulek. Trenutno pohađa i razred prof. Friedemanna Eichorna na razmjeni studenata u Weimaru. Izvela je na visokoj razini i uvjerljivo kultni Koncert za violinu i orkestar u D-duru Petra Iljiča Čajkovskog.
  
  Drugi koncert Zagrebačke filharmonije sa studentima Muzičke akademije počeo je Uvertirom za San ljetne noći Felixa Mendelssohna pod ravnanjem Stjepana Vugera (Zagreb, 1988), koji je najprije diplomirao klasičnu harmoniku u razredu Boruta Zagoranskog i preddiplomski studij Glazbene pedagogije na Odjelu za glazbu Sveučilišta u Puli, a kao stipendist programa Erasmus jednu godinu je proveo i na Muzičkoj akademiji u Gdanjsku. Od 2013. nastavnik je harmonike u GU Elly Bašić, a 2014. upisuje studij dirigiranja u razredu prof. Mladena Tarbuka. U nastavku njegova uspješnog dirigiranja Zagrebačkom filharmonijom pratio je sopranisticu Dariju Auguštan (Zagreb, 1996), studenticu druge godine u razredu prof. Snježane Bujanović Stanislav. Mlada pjevačica je izvela recitativ i virtuoznu ariju O smanie, o furie iz opere Idomeneo Wolfganga Amadeusa Mozarta. Bio je to pretežak izbor za njezine aktualne tehničke mogućnosti. Ipak, nakon tek dvije godine studija ima, nadamo se, mjesta za uspješno usavršavanje. Ugodno iznenađenje bio je međutim nastup pijanista Ivana Galića (1994) iz razreda prof. Ljubomira Gašparovića u Zagrebu i prof. Grigorija Gruzmana u Weimaru (u sklopu programa međunarodne suradnje Erasmus). Izvrsno je i uzornim stilom izveo 23. koncert za klavir i orkestar u A-duru, K 488 Wolfganga Amadeusa Mozarta.
  
  Drugi dio koncerta odvijao se pod autoritativnim vodstvom Darijana Ivezića (1990). Nakon mature u Novskoj diplomirao je dirigiranje u Zagrebu u razredu prof. Uroša Lajovica te stekao određeno iskustvo u Operi HNK u Zagrebu, ali i s orkestrima poput Varaždinskog komornog orkestra, Simfonijskog orkestra HRT-a i Zagrebačke filharmonije. Na ovom koncertu pratio je dva studenta. Sjajan nastup imao je trombonist Mate Đuzel (Split, 1995) student četvrte godine u razredu prof. Šime Vulelije, ali i jedne godine kod prof. Dušana Kranjca u Ljubljani (Erasmus). Uvjerljivo je i virtuozno izveo Koncert za trombon i orkestar u C-duru Nina Rote. Posljednja točka bio je Koncert za violinu i orkestar u d-molu Jeana Sibeliusa u solidnoj izvedbi Osječanina Zvonimira Krpana (1995), studenta treće godine u zagrebačkom razredu prof. Davora Philipsa, dok komornu glazbu studira kod prof. Vlatke Peljhan. Iako mladi sudionici tih koncerata nisu savršeni, što je i razumljivo, ipak su manje-više pokazali kvalitete koje obećavaju uspješni nastavak karijere. Zagrebačka filharmonija i oduševljena publika pružili su im veliku podršku i ohrabrili ih u tome. Poželimo im sreću!
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 17. siječnja 2017.

Piše: