U Hrvatskoj i u inozemstvu

38. Varaždinske barokne večeri: pretprogram i svečano otvaranje

  • Vatromet na otvaranju 39. Varaždninskih baroknih večeriNajstariji i najugledniji festival barokne glazbe kojeg od prošle godine vodi skladatelj Davor Bobić sa suradnicima, sve se više širi ne samo diljem Hrvatske nego i Europom. Naime dio festivalskih koncerata održava se osim u Varaždinu i u drugim gradovima sjeverne Hrvatske (Vukovar, Ludbreg, Lepoglava, Krapina, Začretje, Koprivnica, Sisak, Prelog, Stubički Golubovec, Varaždinske Toplice i Križevci) te u inozemstvu (Ptuj, Jeruzalem, Graz, Zalagerszeg, Bratislava, Ravensburg i St. Galen).To znači ne samo promidžbu grada Varaždina izvan gradskih i državnih granica nego i mogućnost suradnje hrvatskih i stranih glazbenika na zajedničkim projektima, o čemu se naročito vodilo računa ove godine.

    Štuje se i tradicija zemlje partnera (ove je godine to Izrael u povodu šezdesete godišnjice državnosti te države), otkrivanja zaboravljene hrvatske glazbene baštine (ovaj put Atanazije Jurjević) i obilježavanja značajnih obljetnica (180 godina Glazbenog školstva u Varaždinu i 95. godišnjica rođenja prof. Marijana Zubera, osnivača VBV-i). Proširuje se i krug novih atraktivnih dvorana, crkava i drugih prostora za koncerte, kojima obiluje taj prelijepi grad atraktivne i dobrim dijelom sačuvane i obnovljene barokne arhitekture.

    Atraktivan početak

    Iako su ovogodišnje VBV svečano otvorene 19. rujna, festivalski programi počeli su već 16. rujna. Iako je bilo predviđeno da opera Orfej Claudija Monteverdija kao zajednička produkcija zagrebačkog HNK i VBV-a nakon premijere 13. lipnja u Zagrebu bude prikazana i u varaždinskom HNK-u u sklopu VBV, iz tehničkih razloga izvedba je ipak bila u Zagrebu 16. rujna. Dio festivalske publike došao je na tu predstavu iz Varaždina, među njima i puno mladih, koji su pažljivo pratili izvedbu i nagradili je dugim pljeskom.
    HNK u Zagrebu: Claudio Monteverdi, Orfej, dirigent Hervé Niquet, redatelj Ozren Prohić
    S razlogom, jer to je uspješna produkcija prve prave opere nastale prije četristo godina, prvi put prikazane u Zagrebu. Bio je to veliki izazov u današnje vrijeme kada se s jedne strane teži autentičnosti glazbene izvedbe, a s druge strane suvremenom scenskom i režijskom viđenju djela. I dok je redatelju Ozrenu Prohiću i njegovim suradnicima to najbolje uspjelo u 3. činu, glazbena izvedba bila je u cjelosti na vrlo visokoj razini.

    Za to je prvenstveno zaslužan ugledni francuski dirigent Hervé Niquet, svjetski stručnjak za baroknu glazbu. Imao je na raspolaganju nekolicinu naših odličnih mladih pjevača na čelu s impresivnim tenorom Krešimirom Špicerom, koji je upravo za tu pakleno tešku naslovnu ulogu dobio nagradu Vladimir Ruždjak HNK u Zagrebu. Vrlo dobar bio je i operni Zbor koji je uvježbao Ivan Josip Skender, te Hrvatski barokni ansambl predvođen umjetničkom voditeljicom violinisticom Laurom Vadjon, a kojem se za čembalom pridružio i predsjednik tog ansambla Saša Britvić te strani gosti puhači. Cijeli ansambl svirao je odlično na starim instrumentima ili njihovim replikama, te je ostvaren čista, autentična i tonski fino oblikovana izvedba.

    Rana židovska glazba

    Dana 17. rujna se u Crkvi sv. Nikole predstavio ansambl Le Tendre Amour (Nježna ljubav), koji svoje članove iz Francuske, Španjolske, Argentine i Sjedinjenih Država okuplja u Barceloni. U programu koji je dan ranije izveden u Ptuju, a dan kasnije i u Vukovaru predstavljena je rana židovska glazba. Bio je to neobično zanimljiv i nama gotovo nepoznat program koji je u tri cjeline obuhvatio slavljeničke ugođaje iz židovskog kalendara. Od Hanuke (svečanosti svjetla), Sabatha (dana stvaranja svijeta) do priče o kraljici Ester, koja govori o pobjedi dobra nad zlom.
    Ansambl Le Tendre Amour u Crkvi sv. Nikole
    Glazba koja opisuje tu tradiciju španjolsko-portugalskih židova potječe iz knjižnice Ets-Chaim (Drvo života) u Amsterdamu. Osim anonimnih autora pisali su je ne samo židovski (Carlo Grossi, Shlomo Halevi Alkabetz i dr.) nego i kršćanski skladatelji poput Benedetta Marcella ili Christiana Giuseppea Lidartija, najzastupljenijeg autora na programu, s težištem na njegovom opsežnom oratoriju na hebrejskom jeziku Ester iz 18. stoljeća, koji je otkriven tek krajem prošlog stoljeća u Engleskoj.

    Nakoliko najljepših arija i recitativa iz tog impresivnog djela otpjevala je izvrsna sopranistica Estefania Perdomo, pjevačica uzorne tehnike, izražajnosti i glasovne ljepote. Stihove o Ester iz Svetoga pisma interpretirao je sugestivni glumac i pjevač Adrian Schwartstein, a instrumentalne poveznice i pratnju ostvarila je nekolicina glazbenika s baroknom violinom, oboom, violončelom, te flautom i čembalom.

    Spektakularno otvaranje

    Koncert svečanog otvaranja 19. rujna u Katedrali bio je u znaku zajedničkog nastupa ansambla Le Parlement de Musique iz Strasbourga, Zbora varaždinske Katedrale Chorus Angelicus, sopranistice Ivane Kladarin, mezzosopranistice Martine Gojčeta Silić, baritona Alena Ruška iz Hrvatske i tenora Mathiasa Vidala iz Francuske. Nakon protokolarnog uvoda brojnu publiku i uzvanike je pozdravio veleposlanik države Izrael u Republici Hrvatskoj, Shmuel Meirom, a festival je otvorio gradonačelnik Ivan Čehok.
    Koncert svečanog otvaranja 39. Varaždinskih baroknih večeri
    Ansambl znakovita imena Parlament glazbe pod vodstvom svojeg osnivača Martina Gestera izveo je u suradnji s našim umjetnicima večernju Laudate pueri Dominum u D duru Georga Friedricha Händela s vrlo dobrom solisticom Ivanom Kladarin i Magnificat Carla Philippa Emanuela Bacha za četiri vokalna solista, zbor i orkestar. Unatoč kvalitetnim glasovima i tehničkom umijeću solisti nisu bili stilski jedinstveni, a orkestar je svoju zadaću odradio tek rutinski. Stoga je najbolji dojam pružio neveliki, ali glasovno vrlo ujednačen i tehnički dotjeran zbor Chorus Angelicus.

    Barokno slavlje nastavljeno je spektakularnim ceremnijalnim programom u režiji Ozrena Prohića na Franjevačkom trgu i Trgu Miljenka Stančića, a završio raskošnim vatrometom i druženjem publike u Starom gradu.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 26. rujna 2008.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

...zabilježili smo