Kad slavljenik časti

Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, dir. Vladimir Kranjčević, solisti: Martina Zadro, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Domagoj Dorotić, tenor, Luciano Batinić, bas, KD Vatroslav Lisinski, 17. studenoga 2016.

• 
  
  Uoči svog 80. rođendana maestro Vladimir Kranjčević (Zagreb, 21. studenoga 1936.) održao je prvi u nizu koncerata kojima obilježava svoju visoku životnu obljetnicu u ovoj svojoj – kako je najavio – posljednjoj aktivnoj koncertnoj sezoni. Bio je to ujedno drugi koncert u ovosezonskom ciklusu Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a na čijem je čelu svojevremeno proveo dvanaest godina (Zbora 1976-1982, Simfonijskog orkestra 1983-1988) kao šef-dirigent. U programu je sudjelovao i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić koji je sedamdesetih godina prošloga stoljeća maestro Kranjčević također obilježio svojim trinaestogodišnjim vodstvom. Pridružili su se i vrsni solisti često vođeni iskusnom maestrovom rukom u raznim prigodama: sopranistica Martina Zadro, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Domagoj Dorotić, bas Luciano Batinić i orguljaš Pavao Mašić.
  
  Iza maestra Vladimira Kranjčevića dugi je vijek aktivnog i priznatog pedagoškog, umjetničkog i organizatorskog djelovanja. Iako je diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Ladislava Šabana, zbog trajne ozljede ruke morao je promijeniti profesiju te je u nastavku studirao dirigiranje kod Slavka Zlatića u Zagrebu i Igora Markeviča u Monte Carlu, a magistrirao je kod Vojislava Ilića u Beogradu. Uspješno je vodio razne zborove, ansamble i orkestre, ravnao Muzičkom školom Vatroslav Lisinski, Operom HNK-a u Zagrebu, Varaždinskim baroknim večerima, bio je nadasve društveno aktivan i koristan. Pedagoškim radom bavio se od samog početka – od raznih škola do Muzičke akademije gdje je napredovanjem na kraju imenovan profesorom emeritusom Sveučilišta u Zagrebu.
  
  Kao pijanist i dirigent maestro Kranjčević nastupao je samostalno ili s ansamblima na mnogobrojnim koncertima i gostovanjima u domovini i inozemstvu. Od 1995. redovit je gost dirigent Slovenskog komornog zbora s kojim je ostvario niz koncerata u Sloveniji i Hrvatskoj i snimio deset kompaktnih ploča antologijskih djela hrvatske zborske glazbe. (Dirljiv je i znakovit podatak da je delegacija tog sjajnog zbora doputovala u Zagreb s pjesmom, poklonima i čestitkama dan uoči rođendana.) No ukupan broj trajno snimljenih djela za radio i televiziju dosiže impresivnih pet tisuća minuta, pretežito hrvatske glazbe. Dugačak je popis nagrada koje je maestro Kranjčević dobio, a još je uvijek rado viđen član raznih ocjenjivačkih sudova od ozbiljnih do popularnih poput realityja Do posljednjeg zbora ili Maestro.
  
  Za program rođendanskog koncerta maestra Kranjčevića odabrana su dva značajna djela iz opusa Austrijanca Antona Brucknera, jednog od najosebujnijih, ali i najinovativnijih skladatelja druge polovine 19. stoljeća, čija je 120. godišnjica smrti obilježena 11. listopada. Njegovu 7. simfoniju u E-duru i Te Deum povezuje ista godina nastanka (1885) i autorova fascinacija Richardom Wagnerom. Bruckner je tada istom u šezdesetoj godini doživio prvi uspjeh, a Wagner je u vrijeme nastajanja tih djela preminuo (1883). Tako da je drugi stavak 7. simfonije svojevrsna posveta Brucknerovu uzoru Wagneru uvrštenjem u instrumentaciju Wagner-tuba posebne tople boje i znakovitim kromatskim uzlaznim motivom iz preludija Tristanu i Izoldi, koji se javlja i u završnom crescendu Te Deuma. Najbolji dojam u izvedbi tog opsežnog djela postignut je u prvom dijelu početnog stavka s prekrasnom temom u izražajnoj dionici violončela i viola te u žalobnom drugom stavku i na početku rustikalnog brzog Scherza. Dojmljiv je bio i završetak djela koji tematski podsjeća na početak Simfonije zatvarajući krug.
  
  Brucknerov Te Deum za soliste, zbor, orkestar i orgulje velebno je djelo u pet stavaka, koje je već na samom početku snažnim zvukom velikog orkestra, orgulja i ujedinjenog zbora usklikom Te Deum laudamus (Tebe Boga hvalimo) uzdrmao dvoranu. Zborove su pripremili Veton Marevci i Luka Vukšić, što je rezultiralo čistim i ujednačenim suzvučjem u tišoj dinamici, ali i prilično preglasnim forte zvukom ogromnog ansambla. Solisti su redom bili odlični i pridonijeli su ukupnom dojmu djela koje je sam Bruckner smatrao svojim najboljim ostvarenjem i vrhuncem glazbenog utjelovljenja vlastite vjere. „Kada me Bog konačno pozove i upita: Što si učinio s talentom koji sam ti dao?, pokazat ću mu partituru Te Deuma i nadati se da će biti milostiv.“
  
  Glasan i dugotrajan pljesak uz stojeće ovacije prepune Velike dvorane KD Vatroslava Lisinskog ispratili su izvedbu pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića – neumornog slavljenika, kojemu čestitamo 80. rođendan sa željom da svoju posljednju dirigentsku sezonu uspješno i u dobrom zdravlju privede kraju.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. prosinca 2016.

Piše: