Sjajne domaće snage

46. Varaždinske barokne večeri, 23. rujna – 4. listopada 2016. (2)

• 
  
  Iz niza od petnaest koncerata ovogodišnjih 46. varaždinskih baroknih večeri na kojima je država-partner bila Kraljevina Španjolska, a koji su izvođeni u Katedrali, drugim sakralnim i svjetovnim prostorima baroknih građevina koje Varaždin baštini još iz vremena kada je u 18. stoljeću bio hrvatski glavni grad, posebno valja naglasiti da je sada već stasala znatnija zajednica hrvatskih glazbenika koji se posvećuju autentičnim interpretacijama na povijesnim glazbalima i dosegla izvedbenu razinu koju svakako valja respektirati. Jer, ako su španjolski, za Staru glazbu specijalizirani umjetnici (svakako treba reći da se u Španjolskoj pod pojmom musica antiqua misli na stvaralaštvo od srednjovjekovnog, preko renesansnog do baroknog stila) pokazali visoku razinu svijesti, znanja i umijeća kada je riječ o repertoaru djela od 16. do prve polovine 18. stoljeća, onda i hrvatskim solistima i ansamblima čije smo interpretacije imali priliku čuti, svakako pripadaju mnoge pohvale.
  
  Premda se u Hrvatskoj još nažalost niti na jednoj razini, ni na visokoškolskoj, a pogotovo ne na srednjoškolskoj ne nudi odabir za učenje/studij instrumenata neophodnih za izvođenje barokne glazbe, što je uvriježena praksa u brojnim europskim državama, zbog čega su u nas poduka u tehničkom ovladavanju sviranja na baroknim glazbalima i pjevanju, te upućivanje u interpretaciju barokne glazbe tek sporadični i stoga manjkavi, hrvatski glazbenici koje privlači barokna glazba i žele je svirati i pjevati podudarno izvornim tehnikama i interpretaciji u vrijeme njezina nastanka, odlaze na studij i na tečajeve u inozemstvo. Doduše, u Varaždinu je godinama djelovala Ljetna škola za baroknu glazbu i ples Aestas musica, pa je i to bila prigoda za rad s inozemnim profesorima za baroknu glazbu, ali ove je godine zbog financijskih razloga Ljetna škola izostala. Dakako, nadati se ne i preminula.
  
  Premda ovo nije mjesto za detaljno opisivanje pojave i razvoja solista i sastava specijaliziranih za autentične interpretacije baroknog repertoara, a Varaždinske barokne večeri se otkako im je od 2006. godine umjetnički ravnatelj skladatelj i pedagog Davor Bobić intenzivno posvećuju upravo takvom načinu predstavljanja barokne glazbe, čime si je varaždinski festival osigurao priznato mjesto među stilski specijaliziranim manifestacijama na međunarodnoj razini te privlači i ugošćuje najveća svjetska imena afirmirana na planu stilski vjerodostojnog i uvjerljivog izvođenja glazbe baroka, valja upozoriti da se unazad gotovo dva desetljeća u Hrvatskoj pojavila kritična masa instrumentalista i pjevača čije su izvedbe rezultat izučavanja i stjecanja znanja kako glazbi razdoblja osigurati zvukovnost koja nastoji što vjernije oživljavati djela baroknih majstora na način kako su ih oni u svoje vrijeme koncipirali i kako su ta ostvarenja glazbene inspiracije u razdoblju bassa continua, osamostaljivanja monodije uz instrumentalnu pratnju i nadasve učenja o afektima i izvornog ukrašavanja zvučala.
  
  Dakle, na prvom mjestu Hrvatski barokni ansambl kojega vodi ugledna violinistica Laura Vadjon, utemeljen 1999. godine, a koji okuplja većinom mlađe generacije instrumentalista i pjevača i trudi se oko „povijesno vjernih interpretacija instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na originalnim glazbalima i njihovim vjernim replikama“, zatim ansambli Camerata Garestin i Antiphonus, osnovani 2008. godine i još mlađi, Vokalni ansambl Donum osnovan u Varaždinu 2010. godine – najagilniji su nositelji ideje o autentičnoj baroknoj interpretaciji i hrvatski glavni predstavnici struje koja u međunarodnim razmjerima bilježi već više od pola stoljeća priznate aktivnosti.
  
  Na ovogodišnjim 46. VBV nastupili su upravo navedeni ansambli, ali i njihovi pojedini članovi solistički. Tako je sopranistica Ivana Lazar, jedna od utemeljiteljica Camerate Garestin, održala vrlo zapaženi nastup u Dvorcu Trakošćan 24. rujna u tradicionalnom jutarnjem terminu koji je uvijek najavljen kao Koncert uz baroknu kavu (doista, posjetiteljima organizator osigurava vrlo ukusnu kavu sa šlagom i neizostavnim čokoladnim violinskim ključićem). O tom sam koncertu već izvijestila u prvom prilogu za klasiku.hr, ali ga ponovo spominjem kako bih naglasila angažiranost hrvatskih poklonika izvorne barokne interpretacije kada je riječ o usvajanju što je moguće šireg baroknog repertoara. Naime, već 25. rujna također u jutarnjem terminu Koncerta uz baroknu kavu, a ovaj put u varaždinskom Starom gradu, nastupio je cjeloviti Ansambl Camerata Garestin (Ivana Lazar, sopran, Martina Klarić, sopran, Helena Lucić Šego, mezzosopran, Dani Bošnjak, flauta, Silvio Richter, violina, Igor Paro, teorba i barokna gitara, Krešimir Lazar, violončelo i Krešimir Has, čembalo) i predstavio vrlo bogati program hrvatskih i talijanskih baroknih majstora u djelima za instrumente ili pak s arijama, madrigalima i romanescama. Zastupljeni predstavnici hrvatske barokne baštine Ivan Šibenčanin i Ivan Lukačić, kao i uz hrvatske krajeve djelovanjem vezani Talijani Tomaso Cecchini i Gabriello Puliti, te skladatelji s druge strane jadranske obale Biagio Marini, Andrea Falconieri, Marco Uccellini i napose Claudio Monteverdi, ostavili su partiture koje plijene pozornost ljepotom melodija i osjećaja, što su sve naši glazbenici izvodili skladno, pomno uigrano i vrlo poletno.
  
  U španjolskom duhu, kako je i odgovaralo državi-partneru Festivala bio je koncipiran program orguljaša Darka Plelije i Vokalnog noneta Donum pod ravnanjem Višeslava Jaklina. U suradnji s ciklusom Heferer i pod nazivom Španjolska večernja predstavili su zanimljiv izbor orguljskih stavaka Joséa Ximenéza, Francisca Corree de Arauja, Antonia de Cabezóna, Pabla Bruna i Antonia Solera, koje je hrvatski orguljaš s adresom u Beču izvodio na nešto skromnijim orguljama Crkve sv. Florijana, dok su varaždinski pjevači pomno pripremili izvedbu a cappella stavaka mise O Magnum Mysterium najvažnijeg kasnorenesansnog španjolskog skladatelja Tomása Luisa de Victorie.
  
  Posvetivši svoj nastup u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 30. rujna djelima Claudija Monteverdija, Johanna Sebastiana Bacha i Antuna Sorkočevića, članovi Ansambla Antiphonus, koji izuzetno agilno i angažirano vodi dirigent i pjevač Tomislav Fačini, a čije je članstvo sastavljeno od vrlo predanih pjevača i instrumentalista, pokazali su već razvijenu upućenost u autentičnu baroknu interpretaciju. Posebno je uspjela bila izvedba Bachove kantate Der Herr denket an uns, BWV 196 u kojoj su glasovi nalazili odlične poticaje za koloraturne bravure, ali i tek nedavno, u povodu Dana Grada Dubrovnika 1. veljače 2016. prvi put u izvornom obliku izvedeni psalam Dixit Dominus Antuna Sorkočevića otkrio je vrijedne ranoklasične odsjaje u stvaralaštvu dubrovačkog diplomata, književnika i skladatelja.
  
  Izvedba Muke po Ivanu, BWV 245 Johanna Sebastiana Bacha 1. listopada u varaždinskoj Katedrali, a koja je kao izuzetni događaj posebno istaknuta i Nagradom Ivan Lukačić festivalskog žirija (u sastavu Zdenka Weber, predsjednica, i članovi – profesori Glazbene škole u Varaždinu Nataša Maričić i Predrag Šantek), okupila je sjajne interprete. Domaće snage, Katedralni zbor Chorus angelicus, u kojemu pjevaju doista odlični varaždinski pjevači-amateri, Hrvatski barokni ansambl s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon te šestoro solista, nadasve dojmljivi britanski tenor Hugo Hymas (Evanđelist s brojnim glasovno kristalno jasnim i u dikciji savršeno razumljivim intervencijama), sopranistica Ivana Lazar, altistica Martina Borse, tenor Dejan Maksimilijan Vrbančić, bas-bariton Krešimir Stražanac (uvjerljiv i glasovno moćan Pilat) i bas Matija Meić (dostojanstveni Isus), a sve pod ravnanjem preciznog i krajnje koncentriranog Anđelka Igreca, predstavili su uzvišenu i duhovno krajnje dirljivu glazbu na odličan način i izazvali burni i dugotrajni pljesak publike koja je do posljednjeg centimetra raspoloživog prostora ispunila prekrasno sakralno zdanje.
  
  Njemački koncert, kako je Varaždinski komorni orkestar nazvao svoj program predstavljen u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 2. listopada, prvenstveno ćemo pamtiti po solistu Pavlu Mašiću koji je kao umjetnički voditelj projekta nastupio u trostrukoj ulozi. Naime, u Koncertu u d-molu, za čembalo i gudače BWV 1052 Johanna Sebastiana Bacha predstavio se kao precizni solist na čembalu, u Koncertu u G-duru za orgulje i gudače, Wq 34 Bachova sina Carla Philippa Emanuela bio je nadasve uvjerljivi virtuoz na orguljama, da bi opet zasjao kao solist u Koncertu u D-duru za čembalo i gudače, Fk41 još jednog potomka lajpziškog kantora, Wilhelma Friedemanna, te na kraju na Hammerklavieru s violinistom Markom Žepićem sjajno odsvirao dionicu u Dvostrukom koncertu u F-duru za klavir, violinu i gudače, Hob. XVIII/6 Josepha Haydna. Pavao Mašić doista je posebna zvijezda na suvremenom hrvatskom glazbeničkom nebu i svaki je njegov nastup na bilo kojem od instrumenata s tipkama uvijek istinski umjetnički doživljaj. Uzornom se interpretacijom pridružio i violinist Marko Žepić, Zagrepčanin kojega uspješna karijera povezuje uz Beč.
  
  I na kraju izbor iz Bachovih suita za violončelo solo u izvedbi hrvatske proslavljene violončelistice Monike Leskovar bio je nezaboravna završnica 46. VBV-a, festivala koji je ove godine okupio doista izuzetne hrvatske i španjolske interprete. Suite u G-duru, BWV 1007, u d-molu, BWV 1008 i u C-duru, BWV 1009 izvela je Monika Leskovar toliko muzikalno, koncentrirano i tehnički superiorno da je festivalskom žiriju bilo potpuno logično Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju dodijeliti ravnopravno hrvatskoj umjetnici s međunarodnom karijerom i španjolskom doajenu Jordiju Savallu.
  
  O tradicionalnom koncertu učenika Glazbene škole u Varaždinu s Varaždinskim komornim orkestrom, održanom 4. listopada u Katedrali pred stotinama slušatelja, valja svakako reći da je i ove godine pokazao s koliko se pažnje profesori te ugledne ustanove sa stoljetnom tradicijom posvećuju svojemu poslu kako bi mlade naraštaje oduševili za glazbu, dali im vrsnu poduku u tehnici sviranja i interpretaciji te nerijetko i osposobili za njihove kasnije profesionalno bavljenje glazbom. Slušali smo uglavnom stavke iz Vivaldijevih i Bachovih koncerata, a na kraju je profesorica i voditeljica školskih zborova Dada Ruža s Djevojačkim i s Mješovitim zborom izvela skladbe Vinka Jelića i Georga Philippa Telemanna. Koncert su pak započeli gosti, Barokni orkestar Döbling, učenici Glazbene škole iz bečkog okruga Döbling, koji imaju nastavu sviranja na baroknim glazbalima i koji su na blokflautama i violama da gambama izveli skladbe Augustina Bassana, Johna Dowlanda i Giovannija Battiste Grilla.
  
  Naime, zahvaljujući činjenici da je autorica ovog napisa kao opunomoćena ministrica za kulturu na mandatu u Veleposlanstvu RH u Beču ovog proljeća uspostavila suradnju glazbenih škola iz Varaždina i Beča, reagiralo se promptno i već je na ovogodišnjem festivalu zahvaljujući zanimanju ravnatelja varaždinske Glazbene škole Davora Matačića ostvareno gostovanje mladih Bečana koji su pokazali još veće izvedbene i repertoarne mogućnosti kada se želi prezentirati barokno glazbeno razdoblje. Varaždinski će pedagozi, organizatori Festivala i gradski oci, nadamo se, prepoznati nove mogućnosti – pa tko zna, možda upravo ugledna Glazbena škola u Varaždinu započne i praktično s uvođenjem nastave za glazbala razdoblja koje se u gradu na Dravi tako savršeno predstavlja u svim svojim povijesnim, kulturološkim, posebno glazbenim i drugim umjetničkim oblicima.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 27. listopada 2016.

Piše: