Elegancija i odmjerenost

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: ciklus U susret budućnosti (1) – Andrew Tyson, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 14 kolovoza 2016.; Aljoša Jurinić, klavir, Atrij Kneževa dvora, 16. kolovoza 2016.

• 
  
  Dubrovačke ljetne igre su u sklopu svog glazbenog programa oformile novi ciklus koncerata Key to the Future (doslovni prijevod: Ključ za budućnost), što je na hrvatski prevedeno U susret budućnosti. U tom su ciklusu, koji je osmislio mladi pijanist Andrew Tyson, a kreativna voditeljica projekta je Yana Tiefbenkel, predstavljeni mladi laureati prestižnih međunarodnih glazbenih natjecanja, a svi su koncerti održani u atriju Kneževa dvora. Za podsjetiti je da su i u nekim ranijim festivalskim sezonama postojali slični programi koji su, istina, bili izvan redovitog programa i obično u ponoć, najčešće u palači Sponza, dok je sad, očito zbog nedostatka sredstava, odlučeno da mladi glazbenici, koji zahtijevaju i manje honorare, budu uključeni u redoviti program Igara.
  
  Ciklus je započeo nastupom mladog američkog pijanista Andrewa Tysona, 14. kolovoza 2016. Festivalska publika dobro pamti koncert tog laureata više uglednih pijanističkih natjecanja na prošlogodišnjim Dubrovačkim igrama, a za ovaj nastup umjetnik je odabrao djela skladatelja u rasponu od prijelaza baroka u klasiku do početka 20. stoljeća. Tri sonate Domenica Scarlattija u d-molu, K. 9, L. 413 (Pastoralna), u A-duru, K. 322, L. 483 i u D-duru, K. 96, L. 465 (La caccia) Tyson je donio tehnički besprijekorno i stilski usklađeno, kad je potrebno prhko i spokojno, a kad je bilo potrebno s blistavim trilerima ili čak uzavrelo. Uslijedile su Tri mazurke, op. 59 Frédérica Chopina. Prvoj, Moderato u a-molu, pijanist je podario dominantni modalni prizvuk, drugoj, Allegretto u As-duru, iluziju tonske poeme, dok je trećoj, Vivace u fis-molu, udahnuo osjećajnost u melodijskim linijama, nijansiranje i odvažnost. Prvi dio koncerta zaključila je Sonata br. 3 u fis-molu, op. 23, Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina, kojoj je Tyson udahnuo dušu.
  
  Drugi dio koncerta u, moglo bi se reći španjolskom stilu, otvorilo je djelo Iberia (prva knjiga) Isaaca Albéniza, u kojoj je Tyson izrazio kompleksnost skladateljevog glazbenog jezika u obliku harmonija, tekstura i tehnike sviranja i iz kojih je staloženo i otmjeno proizašao niz pravih tonskih poema. Na kraju smo čuli Španjolsku rapsodiju (Rhapsodie espagnole, S. 254) Franza Liszta, koja je u interpretaciji Andrewa Tysona dobila profinjenu dozu elegancije i odmjerenosti. Andrew Tyson je u recitalu na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama osvojio simpatije festivalske publike i za vjerovati je da je pred njim velika i duga svjetska karijera.
  
  Sljedeći koncert ciklusa mladih nada bio je onaj 16. kolovoza 2016. hrvatskog pijanista Aljoše Jurinića. Jurinić je svoje najveće uspjehe ostvario 2012. pobjedom na 16. međunarodnom natjecanjui pijanista i pjevača Robert Schumann u rodnom gradu velikog skladatelja, Zwickauu; 2015. bio je finalist 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi, a laureat je i pijanističkog izdanja Natjecanja kraljice Elizabete (Koningin Elisabeth Concours) u Bruxellesu ove godine. S nestrpljenjem se iščekivao prvi nastup tog mladog glazbenika na Dubrovačkim ljetnim igrama, a program je sadržavao djela Claudea Debussyja, Roberta Schumanna i Frédérica Chopina. Prvu skladbu večeri, Rêverie Claudea Debussuya, Aljoša Jurinić donio je uz genuino korištenje impresionističkog glazbenog vokabulara, s nježnim ponavljanjem osnovne teme, koja vremenom raste i harmonijski postaje sve blistavijom. Sonata br. 1 u fis-molu, op. 11 (Velika), djelo koje je Robert Schumann posvetio supruzi Clari Schumann, Aljoša Jurinić odsvirao je virtuozno, ističući sve dinamičke nijanse i za jednog mladog umjetnika vrlo zrelo.
  
  U drugom dijelu koncerta našla su se Chopinova djela koja očito leže Aljoši Juriniću. Balada br. 4 u f-molu, op. 52 donesena je u duhu romantičarske estetike, naglašavajući izmjene jednostavne višeglasne fraze s pasažama kompleksno-polifonijske tematske razrade, dok je Sonata br. 3 u h-molu, op. 58 pod prstima Aljoše Jurinića zazvučala ushićeno, uz vedro nokturnovsko raspoloženje u trećem stavku (Largo) i uz fino estetsko nijansiranje melodija. Zadnji taktovi kode koja trijumfalno zaokružuje grandioznu cjelinu miješali su se s pljeskom oduševljenje publike, pa je mladi pijanist izveo dva glazbena dodatka. Vjerujemo da će i sam Aljoša Jurinić ovu priliku nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama pamtiti kao jednu od vrijednih priloga svojoj velikoj međunarodnoj karijeri.

  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 30. rujna 2016.
  

Piše: