Nedostojno ugleda

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: Davide Alogna, violina, Alexander Frey, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 29. srpnja 2016.

• 
  
  Zamah kvaliteta koncerata ponuđenih na početku ovogodišnjih Igara stagnirao je 29. srpnja na koncertu violinista Davida Alogne i pijanista Alexandera Freya čije sviranje nije bilo na razini koja se očekivala, već je više sličilo na koncert početnika. Njihova interpretacija bila je u neskladu s onim što je o njima napisano u programskoj knjižici kao: „Davide Alogna smatra se jednim od najvećih talijanskih violinista, ima uspješnu karijeru… Alexander Frey veliki pijanist, dirigent, orguljaš…“.
  
  Umjetnici su nastup započeli Sonatom br. 3 u E-duru za violinu i obbligato čembalo BWV 1016 Johanna Sebastiana Bacha, za koje se smatra da je nastala u vrijeme majstorovog boravka u Köthenu. Alogna i Frey djelo su donijeli mlitavo i s određenim odmakom od baroknog stila. U njihovoj izvedbi razbijen je integritet glazbenog protoka, a njihov rutinski hod kroz stavke rezultirao je mlakim pljeskom publike. Uslijedila je Mozartova Sonata za violinu i klavir br. 26 u B-duru u kojoj su interpreti slijedili svoju indisponiranost i koju su prezentirali u manje-više ravnoj dinamičkoj liniji. Razočaran, dio slušateljstva u stanci je napustio koncert.
  
  Drugi dio koncerta donio je djela trojice skladatelja, a prvi je bio Johannes Brahms sa Sonatom br. 3 u d-molu, op. 108, djelom koje obilježava raznovrsna glazbena karakterizacija koju su Alogna i Frey dali s nedostatkom energije. Nešto je bolja bila interpretacija Sjećanja na drago mjesto, op. 42 Petra Iljiča Čajkovskog, dok su u Španjolskom plesu Manuela de Falle, u aranžmanu Fritza Kreislera ponovo zapali u prosječnost, nedostojnu njihova ugleda. Zaključno, koncert Davida Alogne i Alexandera Freya, najavljivan kao večer visoke interpretativne kvalitete, bio je jedno od razočaranja ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 10. rujna 2016.

Piše: