Koncert priređen u petak, 29. travnja 2016. bio je primjeren odrednicama komornoga muziciranja. Program su sastavili violinist Goran Končar i orguljaš Pavao Mašić, prošetavši kroz glazbenu literaturu europskih skladatelja 18. i 19. stoljeća i glazbu mlađih suvremenih hrvatskih skladatelja. Pavao Mašić nastupio je kao solist u četiri skladbe. Fantaziju i fugu u B-duru, 18/6 ostvario je francuski skladatelj, orguljaš i pijanist Alexandre Pierre François Boëly kao kratki uvod i fugu s temom od osam tonova (slično motivu B-A-C-H). Poznatu orkestralnu Idilu Blagoja Berse obradio je Pavao Mašić za orgulje, odabravši registre orgulja sukladne bojama instrumenata. Iz raskošne Symphonie gotique Charles-Mariea Widora, nastale 1895. godine, odabrao je mirni stavak Andante sostenuto, a više napetosti u melodijsko-ritamskim kombinacijama, više disonatnoj akordičkoj podlozi i kontrastnim dinamičkim rješenjima postigao je u skladbi u kojoj se naslućuje potpisani tekst Kyrie eleison Ante Knešaureka.
U dio programa u kome su zajednički muzicirali violinist Goran Končar i orguljaš Pavao Mašić uvrstili su Ciaconu u g-molu baroknoga skladatelja Tomasa Vitalija u obradi za violinu i continuo (klavir) skladatelja 20. stoljeća Léopolda Charliera. Niz virtuoznih varijacija u dionici violine počiva na dvotaktnoj figuri u basu. Varaždinski skladatelj Davor Bobić skladao je za violinu i orgulje prema tekstu iz Requiema skladbu Libera me koju je Goran Končar s orguljašem Marijom Penzarom praizveo u Zagrebu u kolovozu godine 2014. I ta skladba različitih tempa, ugođaja i virtuoznih zahvata na violini (česti tremolo) počiva na jasnoj, manje konsonantnoj akordičkoj strukturi. Dalibor Bukvić napisao je za violinu i orgulje Molitvu koja započinje mirnom linijom violine u stilu gregorijanskoga pjevanja, a nastavljaju orgulje koje kroz čitavu skladbu ostaju tonalitetno određen oslonac solističkoj dionici. Još jednu Molitvu odabrali su glazbenici iz opusa francuskog romantičara Camillea Saint-Saënsa, a program mirnijih tempa i molitvenog ugođaja završen je poznatim brzim Allegrom baroknog skladatelja Josepha Hectora Fiocca. Dodatak, Meditacija iz opere Thaise Julesa Masseneta opet je približila publici savršenu kantilenu violinista Gorana Končara, profinjene dinamičke nijanse i sjajnu suradnju s orguljašem Pavlom Mašićem. Oba su glazbenika pokazala svoje umijeće sviranja, muzikalnost i dosluh tijekom nastupa.
U ponedjeljak, 2. svibnja 2016. nastupio je u Muzeju Mimara pjevač (bariton) Miroslav Živković uz klavirsku pratnju Filipa Faka. Na programu koncerta, koji je uspješno predstavio u rujnu prošle godine uz klavirsku pratnju Danijela Detonija, Miroslav Živković uvrstio je tri skladbe Vatroslava Lisinskog, ciklus Pjesnikova ljubav, op. 48 Roberta Schumanna, tri pjesme Don Quichottea Dulcinei (Don Quichotte à Dulcinée) Mauricea Ravela i četiri pjesme (obrade narodnih pjesama) Vladimira Ruždjaka.
Koncert održan u srijedu, 4. svibnja 2016. u Crkvi sv. Marka mogao bi se s obzirom na duljinu trajanja nazvati brevis (kratki) prema naslovu jedne od skladbi s programa Missae brevis u B-duru, KV 275 Wolfganga Amadeusa Mozarta. U nastavku pedesetominutnog koncerta slijedila je a cappella skladba prema dijelu večernje molitve časoslova Magnificat Davorina Kempfa, a koncert crkvenoga sadržaja završen je kratkom Misom u G-duru, D 167 Franza Schuberta. Misa je iz godine 1815., kada je Schubert proživljavao osamnaestu godinu svoga brevis života i bio tek nekoliko godina stariji od mladih pjevačica, članica zagrebačkog Djevojačkog zbora Zvjezdice koje su bile prave zvijezde koncerta. Nastupile su pod ravnanjem svog voditelja – maestra Zdravka Šljivca, uz gudački ansambl Zagrebačkih solista u Schubertovoj misi proširen s dvije oboe, dva fagota, dvije trube i timpanima.
Mozartovu Missu brevis u B-duru – djelo mladog, dvadesetjednogodišnjeg skladatelja, napisanu u Salzburgu za četiri solista, četveroglasni mješoviti zbor, gudače i trombone, čuli smo u obradi za sopran, mezzosopran, alt i djevojački zbor uz gudače i orgulje. U šest misnih stavaka maštovito se nižu različite kombinacije zbora i solističkih nastupa koje su intonativno sigurno, razgovjetno, tonski lijepo i dinamički dobro stupnjevano oblikovale solistice nejednakoga pjevačkog iskustva Antonia Dunjko (sopran), Iva Krušić (mezzosopran) i Tena Lebarić-Rašković (alt) uz izvrsno uvježban Zbor i instrumentalnu pratnju. Ljepotu a cappella zborskoga pjevanja pokazale su Zvjezdice u skladbi hrvatskoga skladatelja Davorina Kempfa Magnificat napisanoj prije šest godina. Strogi polifoni slog, pregledna tonalitetna harmonijska podloga s rijetkim naznakama disonantih rješenja stapaju se u završni dinamički prigušeni završetak sličan gregorijanskome koralu.
Schubertova Misa u G-duru počinje poletno, svečano zahvaljujući trubama i timpanima u bržim tempima od početnoga stavka Kyrie da bi u dva završna stavka Benedictus, a osobito u Agnus Dei iskoračila u polagani tempo i ugođaj drukčiji od uvoda gudača koji s pjevnim temama nastavljaju solisti. Posljednje riječi zbora Dona nobis pacem završavaju u tihoj dinamici, s naznakom smirenja u vječnosti. Vokalni solisti – sopranistica Martina Zadro, tenor Siniša Galović i bariton Leon Košavić, pokazali su veliko pjevačko umijeće, dinamičke nijanse i suradnju sa zborom i orkestrom. U Schubertovoj misi možda je maestro Šljivac – oslonivši se na izvođačke mogućnosti svojih Zvjezdica – odabrao nešto brža tempa, što se nije odrazilo na temeljnoj koncepciji i razrađenosti izvedbe skladbi u kojima stroga harmonijska podloga ne trpi odstupanja od zabilježenih melodijsko-ritamskih rješenja. Izvedba čitavoga koncerta pod ravnanjem maestra Zdravka Šljivca tekla je spontano, poletno, osvijetljena mladim, lijepim i kristalno jasnim glasovima Zvjezdica koje su sigurnu podlogu imale u Zagrebačkim solistima i orguljašu Pavlu Mašiću.
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 11. lipnja 2016.
