Pijanizam najviše razine

CD klasika: Franz Liszt, Paganini Studies, Goran Filipec, klavir, Naxos, 2016.

• Hrvatski pijanist Goran Filipec (Rijeka, 1981) pripada glazbenicima koji svugdje u svijetu, kako u Hrvatskoj, iz koje je krenuo nakon studija na Visokoj školi za glazbenu umjetnost s pravom javnosti Ino Mirković u Lovranu (djelovala od 1991. do 2003.), kao i u francuskoj metropoli Parizu, u kojoj živi, tako i u Sjedinjenim Državama, državama Južne Amerike i Japanu, osvaja publiku i kritiku svojim provjereno iznimnim muziciranjem. Profesori su mu bili Naum Grubert, Natalia Trull, Oxana Yablonskaya i Evgeny Zarafiants, a studirao je i na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu i na Državnom konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski u Moskvi. O njemu su ugledni pijanisti Oxana Yablonskaya i Ivo Pogorelić izrekli najveće pohvale, ističući njegove izuzetne sposobnosti, izvornost glazbenih ideja, razumijevanje glazbe, profesionalnost, visoku koncentraciju i odličnu tehniku.
  
  Osvojivši brojne nagrade na hrvatskim pijanističkim natjecanjima, drugu nagradu na Lions Grand Prix 1995. i prvu 1997., prvu nagradu na Istria Nobilissima Contest 1997., 1999. i 2002., prvu nagradu na Riječkom glazbenom natjecanju 1998., sudjelovao je i na međunarodnim klavirskim natjecanjima. Nagrada Mario Zanfy na natjecanju Franz Liszt u Italiji 2011., nagrada na Natjecanju Parnassos u Meksiku 2010., na Gabala međunarodnom klavirskom natjecanju u Azerbejdžanu 2009., te nagrada na Međunarodnom natjecanju glazbenika José Iturbi u Sjedinjenim Državama 2009. godine osigurale su dakako prodor na svjetske koncertne podije i međunarodnu afirmaciju. Pozivi za nastupe u Théâtre du Châtelet s Pariškom filharmonijom, Mariinsky Teatru u St. Petersburgu, Auditoriumu u Milanu, Carnegie Hallu u New Yorku, Béla Bartòk National Concert Hallu u Budimpešti, National Concert Hallu u Dublinu, Minato Mirai Concert Hallu u Yokohami, Teatro Coliseo u Buenos Airesu, Progetto Martha Argerich u Luganu i još brojnim drugim državama i metropolama. Solist s Moskovskom filharmonijom, Berlinskim simfonijskim koncertom, Kodály orkestrom, Orkestrom Teatro Reggio, Orkestrom Teatro Colón, sa Zagrebačkom filharmonijom i riječkim Orkestrom Opere HNK-a Ivan pl. Zajc u Rijeci, potvrđuju doista svjetsku slavu.
  
  Kritika ističe snažno ali i suptilno vladanje svakom partiturom, beskrajne mogućnosti fraziranja i dubinski poetskog udubljivanja u sve, pa i najzahtjevnije odlomke skladbi, pri čemu hrvatski pijanist ignorira tehničke teškoće i u svakom se trenutku posvećuje njemu najvažnijem, a to je muziciranje. Tako su njegove izvedbe „briljantne i profinjene“, tehnika njegov „precizan i oštar alat u službi iznimno zrele umjetničke imaginacije i sposobnosti da za klavijaturom ne propovijeda, nego uvjerljivo pripovijeda“. Nastupivši u veljači 2016. ponovno u rodnoj Rijeci, oduševio je publiku svirajući s Orkestrom riječke Opere, pod dirigentskim vodstvom gosta iz Singapura maestra Kaha Chuna Wonga, zacijelo najpopularniji ali i izrazito zahtjevan Prvi klavirski koncert u b-molu, op. 23 Petra Iljiča Čajkovskog.
  
  Ali, nisu samo javni nastupi i susreti s pijanistom Goranom Filipecom na koncertnom podiju ono što ga velikim slovima upisuje na globalnu kartu današnjeg pijanizma. Trajne snimke su način još šireg upoznavanja ljubitelja klasične glazbe s vrhunskim dostignućima glazbenika. A na popisu Gorana Filipeca ima ih već nekoliko, objavile su ih inozemne izdavačke kuće, očito sklonije hrvatskom glazbeniku od onih u domovini. Tako je 2006. Eroica Classic Recordings (sa sjedištem u gradu Carpinteria u Kaliforniji, SAD), angažirana oko promidžbe mladih glazbenika, snimila Filipecov CD s djelima Rahmanjinova i Musorgskog, u povodu 200. obljetnice rođenja objavio je Filipec u vlastitoj produkciji CD-album Liszt Anniversary Resonances s bravuroznim skladbama svojeg omiljenog skladatelja, uključivši izvorna djela, transkripcije i obradbe, 2014. objavila je kuća Naxos CD sa cjelokupnim klavirskim opusom i Sonatom za violinu i klavir hrvatskog skladatelja Ive Mačeka (1914-2002), a 2016. godine je, također Naxos, objavio kao 42. CD u nizu cjelokupnih klavirskih djela Franza Liszta (1811-1886) CD na kojemu Goran Filipec izvodi Grandes études de Paganini, S141/R3b, Études d’exécution transcendante d’après Paganini, S140/R3a i Le Carnaval de Venise, S700/R665.
  
  Ugledna kuća sa sjedištem u Hong Kongu reklamira Filipecov CD citatom iz La Voce del Popolo: „Goran Filipec pokazuje veliku virtuoznost i visoko majstorstvo, svježinu i profinjenu glazbenu rječitost, koju podržavaju stil i ljupkost bez greške.” Opčaranost Franza Liszta violinskim etidama Niccolòa Paganinija (1782-1840), združila je na prvom mjestu nevjerojatnu virtuoznost violinističkog i pijanističkog genija. Vjeruje se da je Liszt prvi put čuo Paganinija u Parizu 1832. godine i bio oduševljen njegovom glazbom i bravuroznim izvođenjem. Kao što je Paganini nadahnuo mladog njemačkog romantičara Roberta Schumanna (1810-1856), koji ga je čuo 1830. godine u Frankfurtu, tako su i za Liszta, kasnoromantičnog majstora mađarskog podrijetla, rođenog u gradišćanskom mjestu Raiding u Austriji, Paganinijev glazbeni stil i interpretacije bili neodoljivo inspirativni. Za prvu grupu klavirskih studija predložak su mu bili Caprices br. 5/6, 17, 1, 9 i 24, kao i La campanella, čiju je melodiju Paganini koristio u svom Drugom koncertu u b-molu. Lisztov slijed od šest Velikih etida prema Paganiniju započinje Preludijem (Caprice br. 5) i to dramatičnim arpeggima i kromatskim ljestvicama, a u nastavku, iz Caprice br. 6, slijedi pjevna melodija s prigušenim tremoliranjem u pratnji. Etide dalje u središte pažnje uzimlju po neki od ugođaja ili tehnika, br. 2 Octave, br. 3 La campanella, br. 4 Arpeggio br. 5 La Chasse (Lov) i br. 6. Tema s varijacijama, prema možda najpoznatijem Paganinijevu Caprice br. 24. Transcendentalne etide, njih petnaest, Liszt je objavio 1851. godine revidirajući i nadopunjujući prethodne, zadržavši velike skokove i odustavši od dupliranja u oktavama, čime je ostvario prozračniju teksturu, ali jednako bravuroznu, koja traži odličnu tehniku, dinamička sjenčanja i agogičku izražajnost.
  
  Posljednja u nizu je skladba Karneval u Veneciji u kojoj je Paganini kao polazište za 24 varijacije koristio popularnu talijansku pjesmu O mamma, mamma cara. Liszt je uzeo istu melodiju i naslov, a nakon izvorne melodije slijede varijacije velike složenosti, nadasve zahtjevne glede tehničke spreme interpreta, a iznenadne stanke nastavlja svaki put erupcija samo Lisztu prispodobive virtuoznosti.
  
  Repertoar je to koji od interpreta traži naglašenu koncentraciju i smirenost duha, ali i vulkansku interpretaciju i tehničku usavršenost, što pijanistu Goranu Filipecu očito odlično odgovara. Slušajući snimke uranjamo u melodijsko-harmonijski bujan svijet i pratimo skladbe u njihovom do ekstaze razigranom ritmičkom kretanju, diveći se umijeću, umjetničkoj osobnosti i nadasve muzikalnim izvedbama Gorana Filipeca, zvijezde možda još u usponu, ali kojoj je mjesto na pijanističkom nebu osigurano.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 3. svibnja 2016.

Piše: