U romantičnom stilu

22. festival Orgulje Heferer, 19. srpnja – 18. prosinca 2015.: Ljerka Očić, orgulje, Ana Lice, sopran, Crkva sv. Vinka Paulskog, Zagreb, 4. prosinca 2015.

• 
  
  U sklopu Festivala Orgulje Heferer koji predstavlja mnogobrojne orgulje diljem Hrvatske, a koje je izgradila ili restaurirala u nekoliko generacija ugledna umjetnička radionica Heferer, održan je koncert i na orguljama Ferdinanda Heferera u zagrebačkoj Crkvi sv. Vinka Paulskog pri samostanu Družbe Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. Te orgulje iz 1906. imaju jedanaest registara na dva manuala i pedalu. Na njima je 4. prosinca u dupkom punoj crkvi muzicirala ugledna orguljašica Ljerka Očić u društvu s vrsnom sopranisticom Anom Lice (Koprivnica, 1986), istaknutom članicom i solisticom vokalnog ansambla Antifonus, koja je studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Lidije Horvat Dunjko, a diplomirala u klasi Giorgia Suriana.
  
  Spoj glasa i orgulja najčešća je kombinacija na orguljskim koncertima, posebice onima u crkvama. Program ovog koncerta je većim dijelom sadržavao duhovna djela za glas i orgulje hrvatskih i inozemnih autora od 15. do 19. stoljeća te nekoliko kraćih skladbi za orgulje solo koje su se stilski i zvukovno lijepo ispreplele s nježnim i kontemplativnim vokalnim djelima pretežito marijanskog sadržaja. Ljerka Očić u ovoj je prigodi predstavila Frotolu Virgine bella renesansnog skladatelja Andrije Motovunjanina, ali i dvije romantične skladbe – Andante pro Ecclesia našeg ilirca Ferde Livadića i Meditaciju-Molitvu francuskog orguljaša i skladatelja Felixa Alexandra Guilmanta. A kao življi kontrast poslužila je virtuozna Sonata u D-duru, nakon Andante cantabile Tommasa Restija ili po dubrovačku, jer je ondje djelovao u 19. stoljeću, Tome Restića.
  
  Ljerka Očić je osim solističkog umijeća i osjećaja za stil uz maštovitu registraciju u odabranim solističkim djelima, vrlo pažljivo i stilski primjereno pratila sopranisticu Anu Lice. Suptilna umjetnica je prekrasnim glasom, uzornom dikcijom i tehničkom lakoćom pokazala i vještinu specifičnog načina interpretacije rane glazbe, kao što je to bilo na početku koncerta u baroknim skladbama Gabriella Pulitija (Ego flos campi ) i Tomasa Cecchinija (Che giunta e l'ora i Sospirava Maria ) – talijanskih skladatelja koji su djelovali u Hvaru, odnosno u Istri.
  
  Međutim, romantični stil odredio je drukčiju pjevačku tehniku uz posebnu toplinu i usrdnost u interpretaciji, što je došlo do izražaja u melodici i fraziranju u skladbama Ave maris Stella Ivana pl. Zajca, Ave Mariji Camillea Saint-Saënsa i Molitvi Charlesa Gounoda. Publika je dugim pljeskom ispratila vrsne umjetnice, te izmamila još jedan dodatak iz opusa engleskog baroknog skladatelja Henryja Purcella.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 14. prosinca 2015.

Piše: