Posebno ozračje

22. festival Orgulje Heferer, 19. srpnja – 18. prosinca 2015.: Alen Kopunović Legetin, orgulje, Diana Haller, mezzosopran, Larissa Ciulei, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 24. studenoga 2015.

• 
  
  Ovogodišnji Festival Orgulje Heferer bliži se kraju. Dosad je održano 28 koncerata diljem Hrvatske, a preostala su još četiri u prosincu u Vugrovcu, Krapini i Zagrebu. Dobro je podsjetiti da je Prva hrvatska gradiona orgulja, harmonija i glasovira Heferer – utemeljena 1849. diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Austrije, sagradila 263 orgulje. Samo u zagrebačkim crkvama nalazi se njih osamnaest, a u okolici još 29. Od 1970. Radionica Heferer specijalizirala se za restauriranje povijesnih orgulja koje predstavljaju kulturnu baštinu nacionalne i međunarodne vrijednosti. Do danas je restaurirano 88 instrumenata. Kako bi to bogatstvo predstavila domaćoj i svjetskoj javnosti, tvrtka Heferer je 1994. u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb pokrenula jedinstven ciklus koncerata upravo na tim obnovljenim orguljama, koje krasi ime kraljice instrumenata.
  
  Iako orgulje u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ne pripadaju povijesnim orguljama (sagradila ih je ugledna njemačka tvrtka Werner Wakcker Mayer 1974.) one svojim značenjem, veličinom i sviračko-tehničkim i interpretativnim mogućnostima zauzimaju istaknuto mjesto u orguljarskoj umjetnosti te su opravdano uvrštene u ovaj ciklus. Na njima je u sklopu ovogodišnjeg 22. festivala Orgulje Heferer i Svijeta glazbe KDZ muzicirao Alen Kopunović Legetin u društvu dviju vokalnih solistica – mezzosopranistice Diane Haller i sopranistice Larise Ciulei, izvodeći djela Bacha, Vivaldija, Guilmanta, Rossinija i Muleta.
  
  Orguljaš Alen Kopunović Legetin, s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda prof. Ljerke Očić, danas je vrlo aktivan glazbenik i pedagog. Profesor je orgulja, klavira i zbora u Srednjoj glazbenoj školi u Požegi, ali i pontifikalni zborovođa i orguljaš u Požeškoj katedrali. Program ovog koncerta osmislio je u suradnji s dvije istaknute mlade pjevačice koje su između ostalog zajedno pohađale Visoku školu za glazbenu i scensku umjetnost kod prof. Dunje Vejzović u Stuttgartu, gdje su i nastavile graditi uspješnu međunarodnu karijeru.
  
  Riječka mezzosopranistica Diana Haller i rumunjska sopranistica Larissa Ciulei proslavile su se zapaženim nastupima na koncertnom podiju i opernoj sceni te osvojile vrijedne nagrade na međunarodnim natjecanjima. Na ovom koncertu izvedene su četiri skladbe za orgulje solo iz opusa Johanna Sebastiana Bacha, Alexandra Guilmanta i Henryja Muleta u kombinaciji s ulomcima iz velikih vokalno-instrumentalnih djela Pergolesija, Vivaldija i Rossinija, čiji je orkestralni dio orguljskoj pratnji prilagodio sam Alen Kopunović-Legetin. U njegovoj izvedbi solističkih skladbi, za razliku od Preludija i fuge u D-duru Johanna Sebastiana Bacha s početka programa, vrlo je dobro odjeknula antologijska Toccata i fuga u d-molu, briljantno remek-djelo Johanna Sebastiana Bacha. Dobar dojam pružile su i dvije skladbe francuskih autora: Marche religieuse Alexandrea Guilmanta na temu poznate Giordanijeve arije Caro mio ben, kao i tokata Tu es petra postromantičara Henryja Muleta. I dok su u tom izboru velike koncertne orgulje Dvorane Lisinski pružile impresivnu zvučnost, u pratnji je Alen Kopunović Legetin pažljivim izborom registara uspio prilagoditi zvuk orgulja vokalnim solisticama, postigavši nešto drugačiji, specifičan ugođaj, za razliku od izvornog orkestralnog sloga.
  
  Umjetnice Diana Haller i Larissa Ciulei predstavile su se samostalnim arijama i duetima u izboru stavaka iz djela Stabat Mater Giovannija Battiste Pergolesija, psalma Nisi Dominus Antonija Vivaldija, te dvije skladbe iz opusa Gioacchina Rossinija: Male svečane mise i Stabat Mater. Mezzosopranistica Diana Haller izvrsno je interpretirala nekoliko ulomaka iz Vivaldijeva psalma Nisi Dominus, namijenjenog kontratenoru ili altu, u kojima je došla do punog izražaja ljepota njezinog baršunastog glasa i virtuozna tehnika.
  
  Sopranistica Larissa Ciulei, unatoč trenutačnoj indisponiranosti koja se najviše primijetila u visokim položajima, također je pokazala veliku pjevačku kvalitetu, primjerice u stavku Crucifixus iz Rossinijeve Male svečane mise. U duetima su se njihovi glasovi skladno dopunjavali, a sakralni sadržaji odabranih djela upravo su uz primjerenu orguljsku pratnju stvorili posebno ozračje.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 1. prosinca 2015.

Piše: