Dobro osmišljen program

3. međunarodni glazbeni festival Dubrovnik u pozno ljeto, Dubrovnik, 26. kolovoza – 22. rujna 2015.: Post festum

• 
  
  Treći Međunarodni glazbeni festival Dubrovnik u pozno ljeto ponudio je trinaest koncerata. Vrsni inozemni i domaći izvođači te uvijek publikom prepun atrij Kneževa dvora bili su dokaz dobro osmišljena programa. Ipak, uz malu zamjerku – hrvatska glazba trebala je biti zastupljenija. Direktor Festivala je austrijski dirigent međunarodne reputacije Christoph Campestrini koji je zahvaljujući bogatom iskustvu vođenja raznih festivala i umreženosti u glazbenom svijetu u Dubrovnik doveo odlične soliste i dirigente. Prema financijskim mogućnostima okupio je međunarodnu ekipu glazbenika koji su ostvarili njegovu koncepciju i postigli ujednačenu izvedbenu kvalitetu. Dubrovački simfonijski orkestar bio je temeljni nositelj gotovo svih koncerata i pokazao je spremnost da to profesionalno i na znatnoj umjetničkoj razini odradi.
  
  U baroknoj Franjevačkoj crkvi održan je prvi koncert i kako odgovara prostoru program su sačinjavala sakralna djela – Gloria, RV 589 Antonija Vivaldija, Adagietto iz 5. simfonije Gustava Mahlera te Laudate Dominum i Misa u C-duru, KV 317, 'Krunidbena' Wolfganga Amadeusa Mozarta. Izvođači su bili mladi glazbenici – sopranistica Nikolina Pinko Behrends, mezzosopranistica Janja Vuletić, tenor Domagoj Dorotić i bas-bariton Matija Meić te dva mostarska zbora: Akademski zbor Pro musica i Zbor studenata glazbene umjetnosti iz Mostara. Pjevalo se mladenački i s radošću, a dirigent Christoph Campestrini davao je precizne impulse. Dojam lijepe zaokružene cjeline prožeo je cijelu izvedbu skrušenim, religioznim osjećanjem.
  
  Dva je dana kasnije dirigent Campestrini s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u atriju Kneževa dvora ponudio slušateljima popularnu filmsku glazbu i Straussove skladbe. Za one koji vole ciganske pjesme uglednih skladatelja (Dvořák, Lehár, Kálmán, Saint-Saëns, Bizet, Emil Cosetto i Boris Papandopulo) na koncertu nazvanom Ciganska duša programski su se pobrinule sopranistica Nikolina Pinko Behrends, violinistica Đana Kahriman i pijanistica Stefani Grbić.
  
  Kako su se u vrijeme Festivala na Laus Akademiji održavali majstorski seminari koje su vodili vrhunski svjetski glazbenici (pijanist Dmitry Bashkirov, violončelist David Grigorian, gitarist Zoran Dukić, violinist Alexander Gilman i dr.) neki od profesora sudjelovali su u festivalskom programu: violinisti Viktor Tretjakov i Nataša Likhopoj su uz Dubrovački simfonijski orkestar i uz vodstvo Christopha Campestrinija, maestralno interpretirali Mozartov Koncert za dvije violine i orkestar; a pijanist Naum Grubert održao je s polaznicima tečaja svog odjela koncert komorne glazbe. Samo jedne večeri nebo nije bilo naklonjeno glazbenicima u atriju Kneževa dvora, pa su se orkestar i solist, francuski flautist Patrick Gallois, povukli ispod arkada. Umjetnik je izveo Koncert za flautu i orkestar manje poznatog njemačkog skladatelja iz 19. stoljeća Carla Reineckea. Izvedba je odisala finim spletom komornog zvuka, a dirigent Nicolas Milton davao je punu potporu izvođačima.
  
  Pred publiku i orkestar 8. rujna istupila je pijanistica Martina Filjak, solistica u Beethovenovu Koncertu za klavir i orkestar br. 5 u Es duru. Martina Filjak još je jednom dokazala da je odlična pijanistica – uspostavila je cjelovit luk nad djelom, potpuno razbirljivo u velikoj spiritualnoj dimenziji i u snažnim gradacijama odsvirala je svoju dionicu, a njemački dirigent Stefan Sanderling svojom intervencijom bio je jamstvo pouzdanju mlade umjetnice.
  
  Dubrovački gitarski trio sa sopranisticom Ninom Kobler održao je komornu večer koja se publici veoma svidjela. Prvi put pred Dubrovačkim simfonijskim orkestrom stajao je kineski dirigent Renchang Fu, čije su upute orkestru bile znalačke pri pratnji francuskog violinista Diega Tosija koji je maštovito razgranao Mendelssohnov Koncert za violinu i orkestar u e-molu i Sarasateove Introdukcije i Tarantele. Pravo iznenađenje je bio violinistički recital Brazilca Christiana Rodriguesa koji se pokazao vrlo perspektivnim solistom s velikim tehničkim i izvođačkim potencijalom.
  
  Slovački pijanist Marian Lapsanski zbog bolesti otkazao je nastup pa ga je zamijenila makedonska umjetnica Marija Gjoshevska koja je u maniri zrele umjetnice donijela Mozartov Koncert za klavir i orkestar u d-molu, KV 466. Koncertom je upravljao Christoph Campestrini i u samostalnom nastupu Dubrovačkog orkestra pri izvedbi Mozartove Uvertire za operu Figarov pir i Simfoniju br. 36 u C-duru, KV 425 zvane Linz, pokrenuo sav potencijal svirača koji su zdušno odgovarali njegovim zahtjevima. Kao predah od klasičnog repertoara – večer jazza naslovljena Jazz Bach, na kojoj su pijanist Matija Dedić i gitarist Darko Jurković izvodili jazz covere Bachovih djela.
  
  Program predzadnjeg festivalskog koncerta bio je naslonjen na bečke klasičare Mozarta i Beethovena, a solisti su bili dva odlična gudača – koncert majstor Bečke filharmonije violinist Daniel Froschauer i Dubrovčanin koji djeluje u Njemačkoj, violist Marko Genero. Dvojica gudača u Mozartovoj su Simfoniji concertante u Es-duru, KV 364 pokazali da su ujednačeni i usklađeni tandem čiji međusobni dijalozi i dijalozi s orkestrom su bili u pravom trenutku usmjeravani u pravom smjeru, što je rezultiralo izvedbom za pamćenje. Pamtljiva je i koncepcija Beethovenove Simfonije br. 3 u Es-duru zvane Eroica, jer je dirigent Campestrini motivirao članove Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji su pružili čistu umjetničku viziju djela.
  
  Završni koncert ovogodišnjeg Festivala Dubrovnik u pozno ljeto doveo je pred publiku Dubrovkinju Đanu Kahriman koja danas pripada u sam kvalitativni vrh mladih hrvatskih violinista. Odlično educirana dobitnica mnoštva nagrada, Đana Kahriman ovog je puta uz Dubrovački simfonijski orkestar pronijela divnu umjetničku poruku Brahmsovim Koncertom za violinu i orkestar u D-duru, op. 77. Campestrini se oprostio od publike lijepim riječima, a Mendelssohnovom Simfonijom br. 3 u a-molu, op. 56 'Škotskom' odaslao je poruku: „Vidimo se dogodine!“
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 28. rujna 2015.

Piše: