Sjajan program i solisti

3. međunarodni glazbeni festival Dubrovnik u pozno ljeto, Dubrovnik, 26. kolovoza – 22. rujna 2015.: Dubrovački simfonijski orkestar, dir. Christoph Campestrini, solisti: Daniel Froschauer, violina, Marko Genero, viola, Atrij Kneževa dvora, 18. rujna 2015.

• 
  
  Predzadnji koncert festivala Dubrovnik u pozno ljeto publici je ponudio odličan program sastavljen od samo dvije vrlo popularne skladbe Mozarta i Beethovenova. I te je večeri atrij Kneževa dvora bio pretijesan za sve zainteresirane, tražila se ulaznica više, a to je bilo zaista poticajno za izvođače – Dubrovački simfonijski orkestar, dirigenta Christopha Campestrinija te soliste, violinista Daniela Froschauera i violista Marka Genera.
  
  Daniel Frochauer, koji iza sebe ima dugu međunarodnu umjetničku karijeru i mnoštvo nagrada, rado se odazvao pozivu iz Dubrovnika te je zajedno s Dubrovčaninom s njemačkom adresom, violistom Markom Generom, čija će zamjetna karijera uskoro rezultirati i profesurom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bio solist u Mozartovoj Simfoniji concertante u Es-duru, KV 364. U toj skladbi Mozart je utkao svoju umjetničku i osobnu zrelost koju je dotad dosegao. Dao je vitalnost orkestru u kome svaki instrument govori vlastitim govorom, a uz to ističe se intimna konverzacija dvaju instrumenata – violine i viole. U cjelini, Dubrovački simfonijski orkestar i solisti koje je spretno i znalački vodio dirigent Campestrini, dosegli su laku elokvenciju s mnogo duboke osjećajnosti. Solisti su svoje kadence jezgrovito plastično odsvirali. Publika je s razlogom uzvikivala bravo!
  
  Nakon stanke izvedena je Beethovenova Simfonija br. 3 u Es-duru koju je prvobitno majstor posvetio Napoleonu Bonaparti, ali je kasnije zbog Napoleonova ponašanja od toga odustao i danas je poznata pod imenom Eroica. Campestrini je okvirne stavke razradio u velikim lukovima i u velikim gradacijama (što publika voli) pa se povremeno u malom prostoru atrija Kneževa dvora gubila čistoća melodijskih linija pojedinih dionica. Veoma dojmljivo je donesena Marcia funebre (2. stavak) u kojoj se osjetila iskrenost umjetničkog izričaja. Glazbenici su zaslužili dugo zahvaljivanje publike.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 19. rujna 2015.

Piše: