Dvije obljetnice

66. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2015., Glazbeni program: Dubrovački simfonijski orkestar, dir. Ramón Tebar, solistica: Dubravka Tomšič, klavir, Atrij Kneževa dvora, 14. kolovoza 2015.

  • Dubrovački simfonijski orkestar, Ramón Tebar i Dubravka Tomšič, foto: dubrovnik-festival.hr

    U sklopu ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara održan je dvostruki obljetnički koncert – velika pijanistica Dubravka Tomšič obilježila je u svom rodnom gradu 70 godina umjetničkog rada, a Dubrovački simfonijski orkestar 90 godina djelovanja.

    Proslavljena slovenska pijanistica Dubravka Tomšič (po majci Dubrovkinja) svoj prvi nastup imala je kao petogodišnja djevojčica upravo u Dubrovniku u dvorani koja se danas naziva Saloča od zrcala i dio je Narodne knjižnice u povijesnoj jezgri. Prve poduke klavira dobila je u Ljubljani, a na nagovor tada svjetski poznata pijanista Claudija Arraua odlazi u New York, gdje je studiji klavira završila na Učilištu Juilliard. Kad ju je čuo slavni Artur Rubinstein, odlučio je primiti je u svoju klasu, a u svojoj knjizi Mojih puno godina Dubravku Tomšič opisuje biranim riječima. Još kao mala djevojčica nastupala je u brojnim prestižnim dvoranama, a impresivna karijera je razgranata nastupima na svim kontinentima (više od pet tisuća koncerata), njezine interpretacije zabilježene su na nosačima zvuka, a dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. Također, Dubravka Tomšič je članica žirija na važnim pijanističkim natjecanjima i održava tečajeve za usavršavanje. Danas je profesor emeritus na Muzičkoj akademiji u Ljubljani.
    Ramón Tebar i Dubrovački simfonijski orkestar, foto: dubrovnik-festival.hr
    O španjolskom dirigentu Ramónu Tebaru iz programske knjižice mogli smo saznati da iza sebe ima respektabilnu umjetničku karijeru prvenstveno kao operni dirigent u Europi i u Americi, da je bio prvi španjolski dirigent na mjestu glazbenog direktora neke američke operne kuće, glavni je dirigent Florida Grand Opere u Miamiju, a obnaša i dužnost glazbenog direktora Glazbenog festivala Santo Domingo u Dominikanskoj Republici.

    Dubrovački simfonijski orkestar cijele ove godine obilježava 90 godina svog osnutka i kontinuiranog djelovanja. Zahvaljujući radu i nastupima u Gradu nikada nije prestala bdjeti muza Polihimnija. Orkestar je ugošćavao velike svjetske glazbenike i bio matični orkestar od početka Dubrovačkih ljetnih igara, a tijekom cijele godine ima programe s nastupima uglednih stranih i domaćih solista i dirigenata, izvodi široki repertoar dajući prednost domaćem stvaralaštvu.

    Bez obzira na iznimno visoku temperaturu i vlagu koja je te večeri bila u Dubrovniku, atrij Kneževa dvora bio je prepun. Prije samog početka programa intendant Dubrovačkih ljetnih igara, maestro Mladen Tarbuk, uz prigodni govor uručio je zahvalnicu pijanistici Dubravki Tomšič i ravnatelju Dubrovačkog simfonijskog orkestra Damiru Milatu, iako bi možda bilo prikladnije da se to dogodilo na završetku večeri.
    Dubravka Tomšič i Dubrovački simfonijski orkestar, foto: dubrovnik-festival.hr
    Cijeli program bio je ispunjen skladbama Ludwiga van Beethovena, a otvorila ga je uvertira Coriolan, op. 62 izvedena bez naglašenijih dramatskih akcenata. Središnja točka programa bio je Koncert za klavir i orkestar br. 5 u Es duru, op. 73 sa solisticom Dubravkom Tomšič. Umjetnica je, kao i uvijek u Dubrovniku, dočekana velikim pljeskom, a publici se odužila sjajnim sviranjem, u kojemu je glazba živjela u punoj snazi i bujnosti svoje arhitektonike. Svaka glazbena linija živjela je u univerzalnom slijedu, jasna i definirana, a da bi svoj puni sadržaj i funkciju dobila u harmoničnosti svih izražajnih elemenata zajedno. Zbijenom energijom i punoćom zvučnih sklopova (prvi i treći stavak) i poetičnosti (drugi stavak) pijanistica je pokazala zašto se to Beethovenovo djelo naziva i Carski koncert. Publika je uzvicima odobravanja i gromoglasnim pljeskom ispratila umjetnicu koja je kao dodatak odsvirala Bachov Preludij za orgulje u g-molu koji je za klavir preradio Alexander Siloti. Činilo se kao da je dirigent Ramón Tebar u suradnji s pijanisticom bio u stanovitoj dvojbi, a orkestar je uglavnom bio dobar, iako na nekim mjestima ponešto trom.

    Večer je zaključila 7. simfonija u A-duru, op. 92 koja, unatoč trudu maestra Tebara, u cjelini gledano nije donesena na zadovoljavajućoj razini, što je najviše došlo do izražaja u dionicama limenih puhača. Blizu je bila ponoć kad je publika napustila Knežev dvor, pa su se čule već ranije poznate primjedbe da bi programi koncerata na Igrama trebali trajati kraće ili započinjati pola sata ranije.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 19. kolovoza 2015.
    Dubravka Tomšić i Mladen Tarbuk

Piše:

Ileana
Grazio

kritike

...zabilježili smo