Bogata paleta glazbene izražajnosti

24. svečanosti Pasionska baština, Zagreb, 21. ožujka – 1. travnja 2015: Praizvedba oratorija Stabat Mater Brune Vlaheka, dir. Jasenka Ostojić, Komorni zbor Muzičke akademije Zagreb, Bruno Vlahek, klavir, Dubravka Vukalović, klavir, solisti: Gorana Biondić, sopran, Matija Meić, bariton, Hrvatski glazbeni zavod, 25. ožujka 2015.

• 
  
  U sklopu bogatog programa ovogodišnje Pasionske baštine, praizveden je oratorij Stabat mater Brune Vlaheka, djelo koje je dobilo nagradu na prošlogodišnjem natječaju za nove skladbe u organizaciji udruge Pasionska baština. Bruno Vlahek (Zagreb, 1986) je daroviti mladi pijanist s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu u razredu prof. Vladimira Krpana i s magisterijima na Konzervatoriju u Lausannei i na Visokoj školi za glazbu u Kölnu, gdje je također studirao kompoziciju i improvizaciju, te se usavršavao i na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu, gdje je primio nagradu iz ruku španjolske kraljice kao najbolji student generacije. Pobjednik je niza međunarodnih pijanističkih natjecanja s mnogobrojnim nastupima diljem Europe, Azije, Afrike, Južne Amerike, Rusije i Izraela. Uz to marljivo sklada te je ostvario više od četrdeset orkestralnih, komornih, solističkih i zborskih djela raznih žanrova. Djela mu se s uspjehom izvode i snimaju u inozemstvu, stoga je vrijedno podsjetiti da je 2012. dobio prvu nagradu na 33. međunarodnom natjecanju za skladbe za orgulje Cristóbal Halffter u Španjolskoj.
  
  O svojoj najnovijoj skladbi oratoriju Stabat mater za sopran, bariton, mješoviti zbor i dva klavira Vlahek je napisao da ona zauzima posebno mjesto u njegovom dosadašnjem skladateljskom opusu. Dugi niz godina rađala se i sazrijevala ideja da uglazbi tekst te srednjevjekovne sekvence, koja je nadahnula mnogobrojne velike skladatelje poput Pergolesija, Rossinija, Dvořáka i Poulenca pa sve do Pendereckog i Arva Pärta. Tekst je to o jednom sasvim osobnom, ljudskom pogledu na Kristovu muku i patnju, punom boli i tuge, suosjećanja, ali i sigurnosti u konačno izbavljenje po vjeri. Autor je tijekom dvije godine rada to opsežno djelo u deset stavaka dovršio 2013. ujedinivši u njemu nekoliko svojih velikih glazbenih sklonosti. Prvenstveno prema sakralnoj zborskoj glazbi i većem vokalno-instrumentalnom obliku ujedinjenom s njemu omiljenim zvukom dva klavira, koji svojom bogatom paletom zvukovnosti i ritmičnosti daje specifičnu boju djelu. 
  
  Važnu ulogu tu imaju i dva solista, kako u solističkim stavcima, tako i sa zborom. Sopransku dionicu tumačila je Gorana Biondić, koja je u posljednji čas zamijenila oboljelu Nikolinu Pinko, te se hrabro, profesionalno i naposljetku vrlo uspješno suočila s nimalo lakom zadaćom zahtjevne dionice. Spomenimo primjerice impresivnu izvedbu stavka Fac me tecum obilježenu profinjenom piano dinamikom i lijepim oblikovanjem fraza. Bariton Matija Meić je vrlo lijepim i moćnim glasom te dotjeranom tehnikom suvereno i s osjećajem otpjevao svoje dionice, posebno u vrlo lijepoj ariji Quis est homo uz sudjelovanje zbora, koja se transformirana javlja i u Finalu, kao svojevrsna najava Uskrsa.
  
  Komorni zbor Muzičke akademije Zagreb njegovan je ansambl svježih , ujednačenih i dobro impostiranih glasova, čiste intonacije i dobre dikcije, koji je osnovala i uspješno ga vodi umjetnička voditeljica izv. prof. Jasenka Ostojić. Zbor u djelu ima dominantnu vokalnu ulogu. Vrlo dobar dojam pružili su primjerice tenori u početnoj temi stavka Tui nati vulnerati, a od zborskih točaka impresionirao je efektan ritmički stavak po uzoru na Carla Orffa Fac ut portem Christi mortem kao i vrhunac u završnici Quando corpus morietur s podjednako angažiranim i motiviranim svim sudionicima izvedbe.
  
  Osebujna i prikladna glazbena potka na dva klavira u interpretaciji samoga skladatelja Brune Vlaheka i njegove stalne suradnice i partnerice, također vrsne pijanistice, Dubravke Vukalović (Varaždin, 1984) izvrsno se uklopila u eterični ugođaj i religijsku mističnost djela. Sve je u tom djelu skladno i primjereno ljepoti i umjetničkoj snazi teksta, od prekrasnih melodija i tema do klasičnih harmonija s tek mjestimičnim naznakama suvremene skladateljske tehnike. Sadržaj prati bogata paleta glazbene izražajnosti od dramatičnog uvoda dva klavira preko suptilnih i nježnih ulomaka i nekoliko gradacija do impresivnog završetka i smirenja uz riječ Amen.
  
  Kao lijepi uvod u upečatljivu izvedbu oratorija Stabat Mater pod znalačkim vodstvom dirigentice Jasenke Ostojić, Bruno Vlahek i Dubravka Vukalović predstavili su se i kao profinjeni uigrani duo. Izveli su četveroručno, te na jednom ili dva klavira kraće skladbe prikladnog ugođaja iz opusa suvremenog mađarskog skladatelja Györgyja Kurtaga te Johanna Sebastiana Bacha u obradi Kurtaga, Kempffa i Silotija.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 3. travnja 2015.

Piše: