Nevjerojatna imaginacija

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Češki virtuozi, Orquestrina Baborák, umjetničko vodstvo: Radek Baborák, rog, crkva sv. Donata, 10. kolovoza 2014.,

• 
  
  Još jedan izvrstan koncert u nizu odličnih ovogodišnjih Glazbenih večeri u Sv. Donatu protekao je u tematskom predznaku Večeri – u plesu. Ovog puta radi se o svjetskom imenu i češkoj inačici Radovana Vlatkovića, hornistu Radeku Baborku. Baborák se nakon desetgodišnjeg rada u Berlinskoj filharmoniji i osnutka Češke sinfoniette okrenuo novom projektu, osnivanju Orquestrine Baborák, ansambla sastavljenog od najizvrsnijih čeških gudačkih i puhačkih snaga posvećenog koncertnim izvedbama plesne glazbe noćnih klubova, barova i salona odnosno klasične glazbe nadahnute time. Koliko je jak sirenski zov te glazbe, posljednjih godina svjedoči niz ansambala sastavljenih od vrhunskih klasičnoglazbenih profesionalaca koji se s velikom strašću predaju glazbi donedavno smatranoj inferiornoj onoj iz koncertnih dvorana. Fascinacija akademskih glazbenika drugim glazbama pokazuje da se profesionalna zasićenost repertoarom klasične glazbe može uspješno zaliječiti i pomoću dobrog iskorištavanja tehničke spreme zadobivene godinama istog profesionalnog treninga. A upravo je to slučaj i sa češkom Orquestrinom Baborák.
  
  To je ansambl kraće glazbene povijesti koji se tek počinje probijati na svjetskoj glazbenoj sceni. Orquestrina je nastala kao fuzija glazbenika iz još jednog Baborkovog projekta (Baborák Ensemble) s Epoque Quartetom i probranim gostima poput sjajnog bas-klarinetista Petra Valášeka. Produkt je uzbudljiva izvedba vrlo privlačna programa čiju su okosnicu sačinjavala tri veća djela (Piazzolina Povijest tanga, Koganove Hasidske pjesme i Ravelov Boléro) te intermezza sastavljena iz nekoliko kraćih skladbi (Stolen Moments Olivera Nelsona, Petite suite Charlesa Koechlina, Libertango Ástora Piazzolle i Allegro e vivace Yorka Bowena). Iz mješavine jazza, kasnog romantizma, neo-stilova, glazbe 20. i 21. stoljeća nadahnute Klezmerom, tangom i drugim, glazbe u većoj ili manjoj mjeri povezane s plesom, satkan je koncert čija su jedina pravila da je glazba dobra i da se izvede na maštovit način.
  
  Manje je važno radi li se o skladbama koje su se probile u korpus klasičnog repertoara poput Povijesti tanga i Boléra ili o rubnim opusima raznorodnih provenijencija. Radek Baborák kao osnivač, voditelj i dirigent očito nema ortodoksne i okamenjene stavove oko estetičkog smjera u kojem bi trebao ići njegov ansambl, što osigurava dostatnu količinu slobode, lepršavosti i onoga što najjednostavnije možemo nazvati – zvukovnom zanimljivošću. Eksperimentiranje s obradama podastire nevjerojatnu imaginaciju koju može iznjedriti jedan politalent poput Baborka, pri čemu nemalu ulogu ima izmjenjivanje različitih instrumentalnih blokova i kombinacija, od kojih je svaka novo iskustvo: gudački kvartet sa rogom (Kogan), kvartet rogova (Koechlin), komorni orkestar sastavljen od gudača, bas-klarineta i tri roga (Piazzola), kojima se pridružuju klarinet i fagot (Ravel).
  
  Nije naodmet napomenuti da su glazbenici ono najbolje što češka glazbena scena može ponuditi kao rezultat duge tradicije praškog konzervatorija uz nepogrešiv muzikantski feeling. Slušajući Orquestrinu Baborák, i ne htijući mora se parafrazirati naslov djela još jednog velikog Čeha – nepodnošljiva lakoća muziciranja, koja bi svojim samorazumljivim virtuozitetom u funkciji muzikalnosti i nehotice mogla izazvati frustraciju prosječnog instrumentalista. No, češki su glazbenici toliko opušteni i simpatični majstori da ne ostavljaju prostor ikakvoj zavisti; prije bi se moglo reći da im je misija potaknuti (pa i izazvati) druge akademske glazbenike na sudjelovanju u sličnim izazovnim projektima. Pa ako će u glazbenom svijetu nastati još koja orquestrina – tim bolje.
  
  © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 12. kolovoza 2014.

Piše: