Snažan energetski sudar

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Eat Suite, Matej Meštrović, klavir, Udaraljkaški ansambl Sudar, Hrvatsko narodno kazalište Zadar, 29. srpnja 2014.

• 
  
  Iza nas je već polovina Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Nakon desetodnevne stanke započela je i druga polovina Večeri, i to u okruženju obilnih kiša zbog koje je ovaj koncert morao biti premješten s prvotno planirane Poljane Šime Budinića u dvoranu Hrvatskog narodnog kazališta. Svakako da bi koncert na otvorenom imao posebnu atmosferu, no i bez toga je (ovaj put nešto malobrojnija) zadarska publika koja se unatoč lošem vremenu odvažila doći na koncert – doživjela iskonski glazbeni show. Samoborska udaraljkaška petorka Sudar s Matejom Meštrovićem na čelu nahrupila je na kazališne daske u maniri pravih zvijezda. A oni to doista i jesu. Kako se posljednjih mjeseci u glazbenim i inim krugovima sve više i više priča o Mateju Meštroviću, Sudaru i Eat Suite, pitoresknom i svježem složencu skladbi s nazivima Barbeque, Baklava's dance, Paprikash i drugih, tako se neizostavno vade iz ladice podaci iz Meštrovićeve biografije. Postalo je pitanje prestiža (nadajmo se ne i pomodnosti) dovesti Mateja Meštrovića i Sudar na neki festival; tako su upravo ovi glazbenici otvorili ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre, što je pravi presedan u povijesti tog festivala. Cijeloj fami pridodaje se i često spominjani dokumentarni film Arsena Oremovića o snimanju albuma Eat Suite u dvorcu Sv. Križ Začretje. No, jasno je da ovi dečki nemaju pretenzija za publicitetom, zaradom ili ikakvim konzumerističkim stilom razmišljanja: Sudar i Meštrović naprosto vole ono što rade, i upravo zato to čine tako dobro.
  
  Premda su paralele s Maksimom Mrvicom i 2Cellos donekle nepravedne, ne može se reći da stanovitih sličnosti ipak nema, barem po pitanju školovanja glazbenika. Predstavljena Eat Suite, zajedno sa Meštrovićevim obradama filmske i klasične glazbe, ipak nije crossover s kojim se Meštrovićeva glazba pokušava povezati, nego oblik fusion glazbe koji se dosad nije precizno definirao, no čiji je učinak takav da je slušatelj nakon sudara sa Sudarom otišao kući napunjen dobrom glazbenom energijom. Uza sve o čemu se piše o Meštrovićevoj Eat Suite, projekt možemo nazvati i udžbeničkim etnomuzikološkim fenomenom: uz shakere, dlanove, prste… i publika ima svoju suizvođačku, pa i sukreatorsku ulogu. Publika voli takve projekte, a i sposobna je prepoznati jamac uvjerljivosti cijelog projekta – nepatvorenost i iskreni osmijeh koji ne silazi s lica izvođača.
  
  Premda je prodaja kompaktnih ploča u hrvatskim recesijskim uvjetima vjerojatno gora i od prodaje knjiga, kao da se to nije dotaklo publike koja je po završetku zadarskog koncerta pohrlila na kupnju ploče upakirane u veću limenku paštete. Dobra glazba koja je istovremeno i zabavna, ali nipošto ne i banalna: to je najbolji recept za trajnije zadržavanje na nepouzdanom glazbenom tržištu.
  
  © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 31. srpnja 2014.
  

Piše: