Transcendentalna izvedba

54. Glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 7. srpnja – 14. kolovoza 2014.: Romantizam bez granica, Hrvatski gudački kvartet, solist: Filip Fak, klavir, Crkva sv. Donata, 10. srpnja 2014.

• Na kraju jednog ovakvog koncerta može se samo uskliknuti: Zvijezda je rođena! Upravo taj naziv zaslužuje Hrvatski gudački kvartet sa stažem od kojih godinu i nešto dana i tek manjim brojem održanih koncerata. No, to se ni po čemu ne bi dalo nazrijeti. Dapače, slušatelj ima osjećaj da se pred njim nalaze glazbenici koji cijeli život muziciraju zajedno, egzistirajući poput jedne duše i jednog tijela (gotovo poput članova obitelji), kao komorni glazbenici u besprijekornom funkcioniranju i kao solisti i kao cjelina – a to sve zato što im je komorna glazba životna vokacija. Upravo to je bît gudačkog kvarteta i tako bi gudački kvartet trebao zvučati. Komorna glazba – a pogotovo u vidu klasičnih sastava poput gudačkog kvarteta – nije previše obljubljeno područje klasične glazbe; gudački kvartet rijetko će napuniti koncertne dvorane, on se ne želi dopasti, izazvati efekte i ovacije... on je čista, intelektualna arhitektonika čiju pravu dubinu može oživjeti i predstaviti tek pravi umjetnički nerv.
  
  A njega je u ovom drugom koncertu Glazbenih večeri u Sv. Donatu doista bilo u izobilju. Kako su u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj iznikli novi gudački kvarteti iznimne umjetničke profilacije, može se reći da je nakon duge suše i krize gudačkog kvarteta u Hrvatskoj nastupilo plodnije razdoblje komorne glazbe u kojoj upravo mladi glazbenici otkrivaju nepregledna područja umjetničke i intelektualne inspiracije. Čini se da dolaze nove i talentirane generacije kojima cilj nije promicanje osobnih karijera, nego služenje umjetnosti kojoj su posvetili život.
  
  Hrvatski gudački kvartet – u čijem sastavu djeluju Marco Graziani, prva violina, Alina Gubajdulina, druga violina, Aleksandar Jakopanec, viola, i Smiljan Mrčela, violončelo – još je prošle godine nastupio u Zadru u okviru koncertne sezone, stoga nije nepoznat zadarskoj publici. No, ansamblu je ovo prvi nastup na Glazbenim večerima kojima je ovogodišnji cilj dovesti što više mladih top-glazbenika – a to je istovremeno i čast i obveza. Stoga je i program ovog koncerta postavljen dostojanstveno i ozbiljno, a na njemu su se našli: Schumannov Klavirski kvintet u Es-duru, op. 44 i Beethovenov Gudački kvartet u c-molu br. 4, op. 18. To je glazba u kojoj se jako dobro čuje bilo koje nesavršeno stapanje dionica, nespretno povezivanje šavova ili nedostatna muzikalnost pri fraziranju, gdje je dovoljan jedan trenutak nepažnje da se cijela blistavo sazdana građevina sruši u prašinu ili pak potone u bezidejni mediokritet.
  
  Upravo ovo posljednje u stvarnosti je najveće prokletstvo nekog komornog ansambla. Ipak, Hrvatski gudački kvartet ne poznaje strah pred izazovnošću toliko poznatih romantičkih opusa jer ima vlastite i vrlo precizne izvedbeno-idejne koncepte koje s lakoćom može prenijeti slušateljima. To su pokazalo od prvih tonova Klavirskog kvinteta. Premda je Filip Fak poznat kao izvrstan solist, čuti ga u ovom izdanju osobit je glazbeni doživljaj. Nenametljivo, a ipak ne introvertirano nego ravnopravno muziciranje, u kojem se gudačima ostavlja prostor djelovanja tamo gdje je to Schumann zamislio, možda je najjača karakteristika njegovog muziciranja. Filip Fak je svojom muzikalnošću, sigurnošću i tehničkom besprijekornošću doista idealan pijanist za taj opus.
  
  Tih sat i pol glazbe stvorili su istinski i nepomućen glazbeni užitak, poput mirnog pogleda u jasno nebo bez ijedne bijele mrlje. Cijeli koncert sazdan je iz nevjerojatnih detalja poput dijaloga violončela i viole u ekspoziciji prvog stavka Schumannova Kvinteta. Moglo bi se nizati i nizati takvih detalja iz kojih progovara drukčiji pogled izvođača na poznate stavke, ali i njihova nova projekcija na publiku. Ta kreativnost ima takav učinak da nije pretjeranim zaključiti kako je Hrvatski gudački kvartet ostvario ne samo vrhunsku, nego i transcendentalnu izvedbu, onu koja je per definitionem doista iznad iskustva materijalnog. Članovi ovog izuzetnog ansambla tako nisu obvezali samo sebe na iznimno visoke standarde, nego i sve postojeće i nadolazeće ansamble. Noblesse oblige.
  
  © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 12. srpnja 2014.

Piše: