Bez poleta i svježine

65. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2014: Zagrebački solisti, umjetnički voditelj Marc Coppey, Ljetnikovac Skočibuha, 14. srpnja 2014.; Bachov orkestar leipziškog Gewandhausa, Atrij Knežev dvora, 17. srpnja 2014.

• 
  
  Kultura u Dubrovniku godinama čini ustupke ugostiteljima i raznim priredbama nerijetko sumnjive kvalitete. Međutim, 14. srpnja Dubrovačke ljetne igre ustupile su atrij Kneževa dvora visokoj politici pa je tako hram umjetnosti ponovo bio mjesto za politiku, kao što je to u vrijeme Dubrovačke Republike i bio, jer su se sastali predsjednici susjednih država i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, koji je ugostio njemačku kancelarku Anđelu Merkel. Stoga je koncert Zagrebačkih solista bio premješten u ljetnikovac Skočibuha, koji već jako dugo nije udomio koncert. Ta činjenica pokazala se pozitivnom u ambijentalnom smislu, ali sveukupni dojam koncerta nije bio tako povoljan.
  
  Zagrebački solisti redoviti su gosti Igara i gotovo svake sezone imaju po dva nastupa, što je slučaj i ove godine. Prvi nastup označio je i početak obilježavanja 280. godišnjice rođenja Luke Sorkočevića (1734-1789) skladatelja prvih hrvatskih simfonija, a na koncert se trebalo nadovezati otvaranje izložbe Luka Sorkočević i Antun Sorkočević – diplomati i skladatelji u Kneževom dvoru. Međutim, izložba je prvo odgođena za 24. srpnja, dok najnovije informacije govore da je, jer Turistička zajednica pred Kneževim dvorom toga dana organizira nastup klapa, odgođena za 29. srpnja.
  
  Program koncerta Zagrebačkih solista činilo je svih osam Sorkočevićevih simfonija i to onako kako ih je autor napisao (bez kasnijeg redigiranja), što je bilo dovoljno za cjelovečernji koncert, pa je bilo upitno zašto su dodane dvije skladbe: Avison-Scarlattijev Conceto grosso, br. 6 u D-duru i Mendelssohnova Simfonija br. 10 u h-molu, koje su se u ovakvom konceptu pokazale suvišnima. Zagrebački solisti s voditeljem Sretenom Krstićem te večeri nisu dosegli visoki umjetnički domet kakav se od tako uglednog sastava s pravom očekuje. U njihovoj interpretaciji osjećala se tromost, a slušatelji su imali dojam kao da su umjetnici željeli koncert samo odraditi, što je rezultiralo prilično dosadnom večeri, bez neophodnog poleta i svježine.
  
  Barokno ozračje
  
  Kako je ove godine glazbeni program Igara koncipiran tako da se izvodi pretežno barokna glazba tako će gostujući umjetnici svirati djela tog razdoblja. Sukladno s tim 17. srpnja Bachov orkestar Leipziškog Gewandhausa u Kneževom dvoru program popunio s djelima najjačeg njemačkog baroknog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha. Bachov orkestar Leipziškog Gewandhausa osnovan je 1962.u Leipzigu, gradu u kojem je Johann Sebastian Bach živio i bio kantor Crkve sv. Tome od 1723. pa do smrti 1750. U ansamblu su djelovali mnogi poznati glazbenici koji su diljem svijeta osvajali simpatije publike i kritike.
  
  Za dubrovački nastup njihov izbor je bio svih šest Brandenburških koncerata, zasigurno najpopularnijih Bachovih skladbi, koje je majstor napisao po narudžbi grofa Christiana Ludwiga od Brandenburga. Koncerti nisu svirani redoslijedom brojki, nego prema izmjeni karaktera svakog pojedinačnog koncerta, uz napomenu da većina njih ima jedan ili dva dominantna instrumenta: br. 1 u F-duru, BWV 1046, br. 5 u D-duru, BWV 1050, br. 4 u G-duru BWV 1049, br. 3 u G-duru, BWV 1048, br. 6 u B-duru, BWV 1051 i br. 2 u F-duru, BWV 1047. S obzirom na ugled koji ansambl ima, o čemu smo pročitali u programskoj knjižici, očekivali smo besprijekornu izvedbu, no ona je ipak izostala. Uz tempa koja su bila dobro udešena, zvučna slika njihovog nastupa zrcalila je ne baš čvrstu unutarnju povezanost pojedinih članova, a dinamički plan bio je dosta zanemaren. Ako zanemarimo nekoliko propuhivanja i intonativnih nesigurnosti u prvom i šestom koncertu večeri, puhači su lijepo oblikovali svoje linije, napose svojevrsni solisti pojedinih koncerata flautisti Katalin Stefula i Ulrich Other, oboistica Undine Roehner-Stolle, Ralf Goetz na lovačkom rogu i čembalistica Eva-Maria Goetz, koji su osmišljeno i vrlo kvalitetno odsvirali svoje dionice.
  
  Devetoro gudača najbolje se iskazalo u Koncertu br. 3. Brandenburški koncerti su se više puta izvodili u najrazličitijim interpretacijama upravo u Kneževom dvoru, pa su usporedbe moguće, te možemo slobodno reći da ovaj koncert nije pružio ono što su nekada dali Zagrebački solisti, Virtuosi di Roma ili primjerice Praški komorni orkestar.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 19. srpnja 2014.

Piše: