Pronalazak korijena glazbenih jezika

33. Zagrebačke ljetne večeri: Anđeli heretici - Rituali i pučke pobožnosti iz srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Ansambl Dialogos, umjetničko vodstvo Katarina Livljanić, Kantaduri, umjetničko vodstvo Joško Ćaleta, Umjetnički paviljon, 10. srpnja 2014.

• 
  
  Kako na zanimljiv način predstaviti i današnjem čovjeku približiti davnu i na prvi pogled dosadnu srednjevjekovnu glazbu pokazala je još jednom u nizu svojih vrijednih projekata Katarina Livljanić. Ta ambiciozna i vrijedna pjevačica i muzikologinja koja je odrasla u inspirativnom ozračju rodnog Zadra, specijalizirala se za srednjevjekovnu glazbu na pariškoj Sorboni gdje je doktorirala i ubrzo postala docenticom. Živi u Parizu, ali redovito gostuje kao predavač na najuglednijm svjetskim sveučilištima i kreira vrijedne glazbeno-scenske projekte kojima na osebujan način rekonstruira davnu prošlost sačuvanu tek u fragmentima. U tome je apsolutni pionir na svojem području, jer teoriju utjelovljuje praksom te je čini razumljivijom i pristupačnijom.
  
  Muzikološko istraživanje s inovativnim pristupom srednjevjekovnom glazbenom izričaju u suradnji s biranim glazbenicima entuzijastima, okupljenim u vlastitom vokalno-instrumentalnom ansamblu Dialogos osnovanom 1997., pruža Katarini Livljanić mogućanost da u potpunosti izrazi iskonsku snagu drevnih tekstova uz odgovarajuću glazbu. Ta glazbena potka neminovno je rekonstruirana i rekomponirana na temelju fragmenata i formula karakterističnih za lokalni glazbeni izričaj, kao u nekom glazbenom laboratoriju. Na taj način ponovno izranjaju izgubljeni korijeni glazbenih jezika čije su karakteristike dijelom sačuvane u srednjevjekovnim rukopisima, a dijelom u usmenoj predaji.
  
  Tako su nastajali svi dosadašnji projekti (Terra adriatica, Lombards & Barbares, Tondalova vizija, Barlaam i Josaphat, Judita i dr.), a o najnovijem pothvatu Anđeli heretici, nastalom 2012. u Francuskoj, koji tekstualni materijal crpi iz obreda i pučkih pobožnosti u srednjevjekovnoj Bosni i Hercegovini autorica i scenaristica Katarina Livljanić piše: „Prva ideja o stvaranju ovoga programa došla mi je čitajući tekst jednog bosanskog stećka: "Kadi htih biti, tgdi ne bih. Čitajući ga, misao mi je krenula k svim onim anonimnim glasovima o kojima smo pred tek dvadesetak godina čitali u novinama tijekom rata, glasovima ljudi koji htjedoše postojati, ali ne mogoše. I odlučih tako dopustiti glasovima zatočenima u stećcima da ponovno progovore i stvoriti oko njihovih tekstova novi program ansambla Dialogos... Snažni i katkada vrlo neizbrušeni napjevi tkaju program na rubu glazbenog kazališta te pozivaju publiku na putovanje kroz rituale oko rođenja i smrti. Stvaranja i razaranja. Blagoslovi i kletve, zazivi anđela pri rođenju djeteta, egzorcizmi zlih duhova, svi ti napjevi prate rituale na rubu poganstva... Tekstovi sa stećaka kroz koje mrtvi govore živima, pojavljuju se poput crvene niti i tako zatvaraju ciklus u kojemu se rođenje i smrt međusobno hrane u beskraj, te tako traže mir i smisao u zemlji još uvijek prepunoj ratnih ožiljaka.“
  
  Ekspresivno i zanimljivo ulančano ispreplitanje i nadopunjavanje arhaična govornog i pjevanog teksta u izvanredno sugestivnoj glumačkoj interpretaciji Katarine Livljanić, sjajne pjevačice impresivne boje i snage glasa, ostavilo je dubok dojam. Odličnu podršku i suradnju pružili su joj njezini svirači na starim instrumentima, članovi Dialogosa Albrecht Maurer (viela, rebek) i Norbert Rodenkirchen (flaute), kao i Kantaduri Joška Ćalete (pjevači Joško Ćaleta, Nikola i Srećko Damjanović, Milivoj Rilov te Jure Miloš, pjevač i svirač na guslama i dvojnicama), koji su vjerno prenijeli tradicijsko glazbovanje Dalmatinskog zaleđa i zapadne Hercegovine u stilu gange. U vizualno i akustički prikladnom Umjetničkom paviljonu, dupkom ispunjenom zahvalnom publikom, taj je projekt na najljepši način prvi put predstavljen u Zagrebu u scenskoj postavi i titlovima Sande Hržić, s rasvjetom Marie Bellot i tonskim efektima same autorice i Darka Rundeka, te filološkim savjetnicama Marinkom Šimić i Marijom Anom Dürrigl.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 12. srpnja 2014.

Piše: