Svjetlost poezije

16. Festival sv. Marka, Zagreb, 25. travnja – 10. svibnja 2014.: Cantus Ansambl, dir. Berislav Šipuš, solistice: Lidija Horvat Dunjko, sopran, Ivana Srbljan, mezzosopran, Tamara Franetović Felbinger, sopran, Crkva sv. Marka, Zagreb, 8. svibnja 2014.

  • Berislav Šipuš i Cantus Ansambl, foto: FacebookU raznolikom programu na Festivalu sv. Marka mjesto je našao i Cantus Ansambl posvećen glazbi 20. i još uvijek svježeg 21. stoljeća. Dirigent je, razumije se, bio voditelj, svestrano angažirani i nezaobilazni Berislav Šipuš. Na programu Cantus Ansambla našle su se dvije skladbe iz prošlog stoljeća i jedna praizvedba novog djela Berislava Šipuša. Završilo je izvedbom komorne verzije 4. simfonije u G-duru Gustava Mahlera, koju je za dvanaest instrumenata sačinio austrijski skladatelj Klaus Simon. Komorna verzija Mahlerove 4. simfonije otkriva male strukture izrazito bečkih i alpskih izvora, što djelu izgleda dobro stoji. Cantus Ansambl tu je nimalo beznačajnu Simonovu verziju s puno poštovanja prema autoru predstavio još lanjskoga ljeta u Dubrovniku. Uvjerljivot Tamare Franetović Felbinger u posljednjem stavku i onda je, kao i danas, bila neizostavna.

    Moglo bi se reći da su vokali u sva tri izabrana djela bili više nego prisutni. U mladom Concertu da camera, op. 11 Borisa Papandopula iz godine 1929. osobita je uloga soprana Lidije Horvat Dunjko. Sopran je okružen sa sedam zaposlenih puhačkih instrumenata i s osobitom ulogom flaute kada si član ansambla Dani Bošnjak s puno dobre volje i sposobnosti može dati oduška. U puno nota, u konglomeratu pet stavaka isprepliću se razni utjecaji – ponajviše istarski, ali i latinskoamerički ili pak gershwinovski. Jesu li citati namjerni ili slučajni teško je reći. Sve je to Cantus donio profesionalno i s dosta neke unutarnje radosti.
    Lidija Horvat-Dunjko, foto: FacebookTamara Felbinger i Berislav Šipuć
    Središte koncertne večeri zauzela je praizvedba Dvije pjesme na stihove Jure Kaštelana za mezzosopran i instrumentalni ansambl. Nova Šipuševa skladba odmjerena je tijeka i s izrazitim osjećajem za kombinacije instrumentalnih boja. To nije isključilo pažnju prema značenju riječi. Uostalom, skladatelj se u svojim djelima često obraćao poeziji. Ovaj su put bez djetinjasto zagonetnih naslova naprosto – Dvije pjesme na stihove Jure Kaštelana. Zovu se Divlje oko i Svjetlost, a praizvedene uz posvećenu pomoć interpreta, našle su svoj put do slušatelja. Mezzosopranistica Ivana Srbljan tu je s malo dikcije u ustima punim vode ipak uvjerljivim izrazom odigrala svoju ključnu ulogu.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr,  10. svibnja 2014.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

...zabilježili smo