Zlatna sredina

2. Natjecanje Mladi pjevač godine, Muzej Mimara, 20. ožujka 2014. (u okviru ciklusa Molto Cantabile 2 Koncertne direkcije Zagreb)

• 
  
  Pobjednica je pobjednica ma što se god o tome mislilo u malim privatnim razgovorima, u slaganjima ili neslaganjima. Pobjednica drugog Natjecanja Mladi pjevač godine u uspješnom ciklusu Molto cantabile ove je godine sopranistica Marta Musap. Mladi s potencijalom se više cijene kao što je to razumljivo i očekivano odlučila ugledna prosudbena komisija kojom je predsjedala Ruža Pospiš Baldani. Nakon nastupa u maloj i akustički neudobnoj dvorani Muzeja Mimara publika se pak odlučila za sopranisticu Valentinu Mekovac. Pobjednica i potencijalna dramska sopranistica Marta Musap rođena je u Zadru 1990. godine, studirala kod Cynthie Hansell Bakić i diplomirala u razredu Martine Gojčeta Silić. Začudan je bio redoslijed skladbi na njezinu programu. Osobito kada se nakon napotresnije popijevke Seh duš dan Blagoja Berse otputi u jednu drukčije sročenu Verdijevu ariju iz opere I masnadieri (Banditi). S trunkom preostala ukusa, o kojemu se navodno ne raspravlja, svakoj preostaloj osjetljivosti je i bez prevelikih priča jasno da nakon Seh duš dan može slijediti – samo tišina.
  
  Jedan se član ocjenjvačkog suda razbolio pa je neuobičajeno ostala komsija sastavljena od parnog broja članova, odnosno šestero ljudi. Osim vodeće Ruže Pospiš Baldani činili su još i Josip Nalis, Marija Barbieri, Mirjana Bohanec-Vidović, Ivana Kocelj i Zlatko Madžar kao nosilac projekta u ime Koncertne direkcije Zagreb. Pjevači s karijerom bi se mogli požaliti da ih je u tom sastavu premalo, a i korepetitori i dirigenti koji će s potencijalnim vokalnim snagama imati itekako posla.
  
  Drugo Natjecanje Mladi pjevač godine ponudio je vrlo dobar program u lijepoj, ali i polugluhoj dvorani. Svi su odreda prekoračili zadanu minutažu od petnaest minuta, minutažu koja je ionako sitna i snajperistička za program koji se može izabrati. Na dobar način pjevače na natjecanje preporučuju stariji i već afirmirani kolege. Tako je za početak Marko Mimica, trenutno sa stalnom adresom u Berlinu, preporučio sopranisticu Moniku Cerovčec. Možda Cerovčec ima najviše pjevačkog iskustva i sigurnosti u pretvorbama od Mozartove Susanne iz Figarova pira, Dvořákovih pjesma iz ciklusa Ciganskih melodija do arije Liu iz Puccinijeve Turandot.
  
  Prijedloge su dali i Valentina Fijačko za jedinog mušketira te večeri – potencijalnog herojskog tenora Božu Jurić-Pešića koji je pokazao sjajan glas i malo razumijevanja sadržaja u rasponu Bellini, Mozart, Rahmanjinov, Verdi i u sredini popijevke Zueignung Richarda Straussa. Većina onih koji preporučuju djeluje drugdje unatoč četiri hrvatske operne kuće. Tako se Diana Haller založila za Anamariju Knego Vidović baš kao i – zanemariv dio publike. Za Knego Vidović je dežurni suradnik za klavirom bio Filip Fak. Teška je Aida, ali stiže pobjednik, ta bolna i ogledna arija za svakog soprana spremnog na velike izazove. Lijepo je bilo što se javno zahvalilo suradnicima za klavirom koji su bili druga duša svojim mladim pjevačkim snagama. Osim Filipa Faka s Anamarijom Knego Vidović, navedimo i Srđana Čaldarovića, iskusnog i nepogrešivog Marija Čopora i u javnosti relativno nova imena Mariju Bilandžić i Darijana Ivezića.
  
  Sopranistica Ivana Lazar preporučila je jedini i tempom malo zatežući, dugoočekivani alt violončelistice i pjevačice Tene Lebarić Rašković. Srca publike osvojila je najmlađa, prohodom pomalo ljenjiva, ali i pouzdana sopranistica Valentina Mekovac iz klase Martine Gojčete Silić. Većina u publici, baš kao niti žiri nije bio presretan u redosijedu i izboru pobjednica. Načelno govoreći, s pažnjom usmjerenom na emisiju tona, pomalo se zaboravilo na izgovor teksta ma na kojem on jeziku bio. Izgleda da se s umjetničkim natjecanjima situacije ponavljaju. Bira se zlatna sredina i rijetko se pojavi neki novi lik vehementna ponašanja poput Marthe Argerich koja zbog svog kandidata (još davno Ivo Pogorelić na Chopinovom natjecanju u Varšavi) izlazi na najbliža vrata praćena zgražanjem okoline sklone uvijek prevladavajućem srednjem putu.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 22. ožujka 2014.

Piše: