Nostalgični jubilej

50. glazbena tribina Opatija, 7. – 10. studenoga 2013.

• 
  
  Pola stoljeća kontinuirana trajanja Glazbene tribine, te značajne godišnje manifestacije suvremene glazbe, koja je proživjela različite mijene, obilježeno je četverodnevnim programom u Opatiji (gdje je sve i počelo), a dijelom i u Rijeci. Iz Zagreba su put Opatije krenula dva autobusa muzikologa, novinara, profesora i studenata glazbe, ali, začudo, najmanje skladatelja. Čudi naime izostanak veće zainteresiranosti ceha (Hrvatskog društva skladatelja), nositelja Tribine i njezina suorganizatora (uz Cantus d.o.o.), izostanak podrške kolegama bez obzira na koncepciju programa s kojom se slagali ili ne. A ta je ovaj put bila posebna, prilagođena obljetničkom slavlju kao nostalgičan pogled na prijeđeni put.
  
  Prije dolaska u tradicionalno obitavalište, hotel Imperijal gdje je ostvarena većina programa, društvo je posjetilo rodnu kuću Lovre pl. Matačića na Sušaku, gdje su u podne otvorene dvije spomen sobe za stalni izložbeni postav dokumenata iz života i rada velikog dirigenta. Taj prostor je sada trajno ustupljen Fondu Lovro i Lilly Matačić, koji je tu izložbu autorice Eve Sedak već predstavljao po svijetu, a sada je maestra konačno vratio kući. Svečanost je uz prigodne govore uveličao sjajan nastup odličnog vokalnog ansambla za ranu glazbu Antiphonus pod ravnanjem Tomislava Fačinija.
  
  Sa željom prisjećanja na početke Tribine, njezinu afirmaciju i borbu za opstanak, novi umjetnički voditelji Silvio Foretić i Vanja Lisjak ponudili su prigodnu koncepciju programa bez uobičajenih novih skladbi, ali zato s antologijskim djelima prošlih vremena te onima koja su neopravdano bila zaboravljena. S pažnjom su birani i interpreti, koji su uvijek dosad nastojali da u što boljem svjetlu i savjesno predstavljaju suvremenu glazbu. Na svečanom otvaranju uz prigodne govore dodijeljene su nagrade HDS-a Elvisu Staniću (Miroslav Sedak Benčić), Katarini Krpan (Vatroslav Lisinski) i Damiru Urbanu (Milivoj Körbler). Ugledni Zbor HRT-a je pod ravnanjem Tončija Bilića uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija izveo djela Milka Kelemena (Daniel), Petra Bergama (Spiriti eccellenti), Igora Kuljerića (Galiotova pesan) i Marka Ruždjaka (Ubu).
  
  Narednih dana su doajeni hrvatskog pijanizma Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan podsjetili na svoje zrele interpretacije uglavnom njima posvećenih djela koja su svojedobno praizveli na prijašnjim Tribinama iz opusa Davorina Kempfa (Tri preludija), Ive Josipovića (Jubilus), Stanka Horvata (Sonnant), Borisa Papandopula (Četiri studije i Treća sonata), Natka Devčića (Mikrosuita) i Stjepana Šuleka (Prva sonata). Zagrebački solisti na čelu sa koncertnim majstorom Sretenom Krstićem interpretirali su djela za gudače Krešimira Fribeca (Lamento), Stanka Horvata (Četiri stavka), Ive Maleca (Lumina) i Srđana Dedića (Concerto grosso iz 1986), a Zagrebački kvartet u sastavu Sergej Evseev, Davor Philips, Hrvoje Philips i Martin Jordan izveo je remek-djela Branimira Sakača (Doppio), Igora Kuljerića (Song), Frane Paraća (Gudački kvartet) i Dubravka Detonija (Zaboravljene muzike). Dva koncerta bila su posvećena jazzu. Sastav Borna Šercar´s Jazziana Croatica nastupio je s novim programom nadahnutim klasičnom glazbom Wagner Goes to Hollywood. Za razliku od tog dijelom agresivnog i preglasnog (bubnjevi) nastupa, završni solistički koncert izvrsnog jazz pijanista i improvizatora Matije Dedića bio je istinski užitak.
  
  Svoju pedestu obljetnicu opatijska Glazbena tribina obilježila je i prvom suvremenom rekonstrukcijom opere Svijetleći grad Ive Lhotke-Kalinskog u povodu stote obljetnice skladateljeva rođenja. Ta zanimljiva jednočinka-muzička farsa zatočenika apsurda prema libretu Petra Šegedina praizvedena je davne 1967. u zagrebačkom HNK-u, ali je – dugo zaboravljena – sada ponovno uskrsnula na sceni riječkoga HNK-a Ivana pl. Zajca u vrlo dobroj produkciji ansambala riječke Opere pod ravnanjem Nade Matošević Orešković i u režiji Saše Broz, na veseloj sceni Borne Šercara. Čini se da je to došlo u pravo vrijeme, vrijeme nevjerojatno apsurdnih događaja kojima svjedoči naše društvo ne nalazeći izlaza. A ova opera, tražeći izlaz, „traga za Svijetlećim gradom gdje stoluje On koji rješava sve apsurde“.
  
  Uz 50. glazbenu tribinu u Vili Angiolina bila je postavljena retrospektivba izložba autorice Petre Pavić Šetnja kroz prošlih 50 s izborom postojećih dokumenata (fotografija, audio i video zapisa, izdavaštva) koji podsjećaju na prošla vremena, ali i obavezuju na dodatnu obradu i sistematizaciju kako bi taj materijal ostavio trag i sačuvao se za budućnost. Uz to prikazana je retrospektiva filmova iz arhive HRT-a pod naslovom Povijesna videoteka I,II,III u izboru Seadete Midžić i Nikše Glige prvenstveno s naglaskom na glazbu uz komentare i razgovore s publikom. I u tom se segmentu otkrilo da neki važni dokumenti nedostaju.
  
  Jubilarna 50. glazbena tribina u Opatiji bila je dakle jedan od mogućih pogleda na trag koji je ta manifestacija utrla u pola stoljeća postojanja, na duh glazbe koja se rađala, stvarala i razvijala do danas i – kao što su najavili novi umjetnički voditelji – „treba je shvatiti kao sjetan, nostalgičan uzdah, kao kratak, opuštajući predah, i kao nov, snažan, dubok udah za put prema stotom rođendanu“.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 15. studenoga 2013.

Piše: