Potpuno glazbeno iskustvo

Ciklus Lisinski subotom: Benjamin Britten: Ratni requiem, dir. Ivo Lipanović, Zagrebačka filharmonija, Komorni orkestar Sarajevske filharmonije, Zbor Radio-televizije Srbije, Zbor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu i Slovenski komorni zbor, Djevojački zbor Zvjezdice, solisti: Aneta Ilić, sopran, Amir Saračević, tenor, Ljubomir Puškarić, bariton, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb, 28. rujna 2013.

• 
  
  U subotu, 28. rujna 2013, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski okupila se moćna gomilica glazbenika: Zagrebačka filharmonija, Komoni orkestar Sarajevske filharmonije, Zbor Radio-televizije Srbije, Zbor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, Slovenski komorni zbor, Djevojački zbor Zvjezdice i troje solista: sopranistica Aneta Ilić, tenor Amir Saračević i bariton Ljubomir Puškarić. Bila je to vojska koju je vodio dirigent Ivo Lipanović, uz pomoć dirigentice Samre Gulamović i nevidljiva na sceni, ali ipak sveprisutna voditelja-koordinatora zborova Zdravka Šljivca. Impozantna brojka od preko tri stotine glazbenika koji su zaposjeli pozornicu Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, okupila se da proslavi stotu obljetnicu rođenja velikog engleskog skladatelja Benjamina Brittena. Izveli su Brittenov Ratni requiem, djelo koje se u nas rijetko izvodi (prije ove izvedbe, Ratni requiem izveden je, opet u Lisinskom, ali pod dirigentskom palicom Milana Horvata, prije osam godina).
  
  Brittenov Ratni requiem u sebi povezuje latinske stihove Requiema i stihove pjesama Wilfreda Owena, koje su sve (ali doslovno svih tri stotine trideset) izvođače naveli na duboko promišljanje. A osim teksta, tu je i sama Brittenova glazba koja je izvođače – što se jasno čulo – namamila u zamku umjetničke ljepote svojim specifičnim harmonijama, igrama instrumentalno-vokalnim bojama, asocijacijama na barok (jedan od najočiglednijih je suprotstavljanje velikog sastava (sopranistica, orkestar i zbor) malome (tenor, bariton i komorni orkestar) kao i nizom drugih pojedinosti, posebice izrazito antiratnom porukom koja na trenutke tjera suze na oči. Predivan Dies irae s izrazitim „trubama sudnjeg dana“, izrazito lirski Recordare, fuga Quam olim Abrahae, pa potpuno svijetli Sanctus, grmljavina Libera me, pa "Amen" koji je trajao gotovo beskonačno da bi se utopio u pjevu na suglasniku "n" – samo su neki od trenutaka koji su naveli publiku da plače, da uživa, da se nada... Brittenova antiratna poruka donesena je s takvom strašću i takvom profesionalnom preciznošću, da se i kod najtišeg pianissima i najglasnijeg fortissima osjećalo kako zrak titra u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
  
  S jedne je strane to potvrda da je doista došlo vrijeme da narodi s Balkana (pa i oni koji se od nedavno smatraju dijelom Europske unije) zakopaju mržnju u antiratnoj poruci umjetnika. S druge je strane to potvrda da je ravnatelj Koncertne dvorane Lisinski Dražen Siriščević bio u pravu kada je okupio najveće izvođačke snage iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Srbije i kada je u tim snagama najboljih (uključujući i soliste – vrhunsku i iskusnu sopranisticu Anetu Ilić iz Beograda, mladog i perspektivnog tenora Amira Saračevića iz Sarajeva te mladog ali i iskusnog baritona Ljubomira Puškarića) tražio maestoznu izvedbu Brittenovog Ratnog requiema – a da pritom nije radio ni nacionalne ni rodne ni iskustvene ni dobne razlike, nego im je jednostavno prepustio dvoranu i dao im da je ispune umjetničkim duhom i umjetničkom ljepotom.
  
  Djelo je dramaturški potpuno proživljeno, a isto je tako i glazbeno-umjetnički izvedeno – ne samo s punim razumijevanjem, nego i s divljenjem, uživanjem, doživljavanjem.... Otuda osjećaj potpunog glazbenog iskustva pri čemu je slušatelj prestao biti svjestan veličine izvođačkog sastava i količine truda da svi različiti sastavi djeluju kao jedan. Najveća pohvala ide dirigentu Ivi Lipanoviću, koji niti u jednom trenutku nije izgubio kontrolu niti nad ansamblom niti nad materijalom, omogućujući publici da se potpuno prepusti Brittenovom djelu. Pohvala ide i dirigentici Samri Gulamović koja je, kako smo kasnije saznali na razgovoru s umjetnicima koji je vodila Gordana Krpan, odradila lavovski dio posla trenirajući manji sastav – Komorni orkestar Sarajevske filharmonije i tenora Amira Saračevića. I, naravno, svim sudionicima ovog koncerta koji su ga doista učinili ne samo obljetničkim, ne samo dostojnim prvoga u sezoni, nego i, na neki način, koncertom iskupljenja kojim se već može označiti i početak obilježavanja stote obljetnice početka Prvoga svjetskog rata.
  
  © Irena Paulus, KLASIKA.hr, 30. rujna 2013.

Piše: