Poštivati svoje čovjek najbolje nauči kada ode živjeti izvan granica vlastite domovine. Tada shvati kako ono vani nije uvijek bolje i da mala zemlja poput Hrvatske ne zaostaje za europskima kad je riječ o kulturnoj baštini. Ta spoznaja (zasigurno udružena i s nostalgijom) dovela je do zanimljiva i hvalevrijedna projekta dirigenta Ede Mičića. Mičića je rođen u Zadru, a školovao se u Zagrebu i Grazu, gradu koji mu je stalna adresa već dulji niz godina. Sa željom da snimi diskografsko izdanje s djelima skladatelja koji su u 19. stoljeću djelovali u Zadru, počeo je zavirivati u zadarske arhive. Na otvorenju prošlogodišnjih Glazbenih večeri u Sv. Donatu dirigirao je dvjema skladbama koje je prethodno obradio za modernu izvedbu. Bile su to uvertira operi La madre slava Nikole Strmića i Motetto nella Messa per la Solenita di S. Anastasia, 15. Genarro 1856. Luigija Basinella. Ove godine Edo Mičić Zadranima je omogućio čuti Pastorellu proizašlu iz pera Giovannija Cigale (1805-1857), Talijana koji je višedesetljetnim djelovanjem kao voditelj zbora u Teatru Nobile i maestro di cappella katedralne crkve trajno obilježio kulturni život Zadra u prvoj polovini 19. stoljeća, o čemu saznajemo iz knjige Glazbeni život Zadra u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća muzikologinje Katice Burić.
U utorak, 16. srpnja 2013. u klaustru Sv. Frane, Edo Mičić je na Zadarski komorni orkestar (koncertni majstor Marco Graziani) prenio energičnost, a uložen trud članova ansambla predstavio nam je tu kratku nadasve ljupku trodijelnu skladbu u najboljem svjetlu. Vedri karakter i plesni idiom koji se nazire iz glavne teme djela kojom u variranom obliku ono i završava, izazvali su pozitivne reakcije slušatelja. Stoga ne iznenađuje da je dirigent za dodatak odlučio ponovno izvesti Cigalinu skladbu.
Cijela je večer počela djelom ista naziva i slična ozračja – simfonijskom pjesmom Pastorale d'ete Arthura Honeggera. Za potrebe ovog koncerta, trećeg u nizu održanog u sklopu 53. Glazbenih večeri u Sv. Donatu, Zadarski komorni orkestar proširio je uobičajeni sastav te je pozvao neke od izvrsnih glazbenika (primjerice flautista Danija Bošnjaka) koji su uvelike pridonijeli uspjehu muziciranja. Uz spomenutu Honeggerovu skladbu, u prvom dijelu koncerta izvedena je Siegfried idila, jedno od rijetkih čisto instrumentalnih djela Richarda Wagnera. Povremena ritamska razilaženja kod limenih puhača nisu narušila dobar dojam koji su ostavili fina dinamička nijansiranja te muzikalno izgrađene fraze. Činilo se kao da je Edo Mičić (koji je cijeli program dirigirao napamet!) poznavao mogućnosti svakog pojedinog svirača te je promišljeno oblikovao transparentnu zvukovnu sliku.
U drugom je dijelu koncerta, uz prethodno spomenutu Pastorellu Giovannija Cigale, izvedena 91. simfonija u Es-duru Josepha Haydna. Puhačka je sekcija orkestra okajala prethodne grijehe, zazvučavši intonativno sigurno i vrlo uigrano. Isto se ne može reći za gudače, kojima je nedostajalo uvježbanosti i ritamske ujednačenosti. Ipak to nije pokvarilo cjelovečernji glazbeni doživljaj, koji je protekao u znaku ponovnog otkrivanja zadarske glazbene baštine iz prve polovine 19. stoljeća.
© Ivana Jurenec, KLASIKA.hr, 18. srpnja 2013.
