Iznimna muzikalnost

64. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2013.: Koncert Chopin vs. Liszt, Gergely Bogányi, klavir, Atrij Kneževa dvora, 21. srpnja 2013.

• Nastup mađarskog pijanista Gergelya Bogányia na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama najavljivao se kao senzacija pri čemu se šosebno isticalo kako je umjetnik u Budimpešti 2010. u dva dana izveo sva djela Frédérica Chopina. Prvi dio programa njegova dubrovačkog koncerta sačinjavale su upravo skladbe poljskog majstora, a drugi dio skladbe Franza Liszta čime je podcrtana tema suprotnosti koju susrećemo u ovogodišnjem glazbenom programu Igara. Način života, istupanje u javnosti, oblikovanje skladbi stoje u suprotnosti kod ova dva skladatelja. Liszt je, moglo bi se reći, jedan dio života razuzdano živio, poduzimao velike turneje po Europi, uvijek bio okružen s mnogo ljudi (osobito žena), a svoje dojmove s putovanja oblikovao je u skladbe te napravio zaokret u sonatnom obliku i od njezina četiri stavka napisao jednu kohezivnu jedinicu. Chopin je bio povučena osoba, danas bismo rekli salonski svirač, s malo javnih nastupa i s rijetkim turnejama. Bio je vezan za određene osobe, nije pridonio razvoju glazbene forme nego se držao klasičnih oblika.
  
  Na recitalu mađarskog pijanista našle su se dvije sonate koje to lijepo ilustriraju, obje u h-molu – Lisztova jednostavačna i Chopinova četverostavačna. Gergey Bogányia pripada generaciji pijanista koji su rano osvojili koncertnu publiku: pobjednik je mnogih velikih natjecanja, nastupa u najprestižnijim dvoranama, surađuje s uglednim dirigentima i orkestrima, a snimio je i veliki broj nosača zvuka. Dobio je više državnih odličja, a Vlada Republike Poljske poklonila mu je jedinstvenu putovnicu – Umjetničko državljanstvo u Godini Chopina.
  
  Umjetnik je svoj recital otvorio Chopinovim minijaturama: Nokturno u H-duru, op. 9, br 3, Valcer u Des–duru, op. 64, br 1 i Valcer u cis-molu, op. 64, br. 2 čime je napravio ugodu intimnosti za slušanje majstorove Sonate u h-molu op. 58 nastale 1844. Pijanizam Gergeya Bogányia temelji se na kompjutorskoj tehnici (koju danas njeguju gotovo svi pijanisti), visokoj koncentraciji, ali i  osobnosti kojom izlaže svoju interpretaciju što je bilo vidljivo tek u drugome dijelu večeri Chopinova Sonata u h-molu, op. 58 prožeta je turbulencijom koja je u umjetnikovom sviranju bila u prvome planu tako da su ostale karakteristike djela ostale zatomljenje, izričaj je tekao u gotovo ravnoj liniji.
  
  Nakon pauze umjetnik je publici ponudio kraće Lisztove skladbe: Ženevska zvona, Nokturno iz Prve knjige Hodočašće, Švicarska, S160/9 i Ples patuljaka, S145/2. Svaka je skladba imala široki raspon agogičke mašte. Vrhunac večeri bila je ipak Lisztova Sonata u h-molu, S 178 iz 1853., jedno od ključnih klavirskih djela, koju mnogi nazivaju Faustovskom, jer smatraju da je programski vezana za legendu o Faustu. Umjetnik je u izvedbu unio duboku misaonu i emotivnu stranu svog bića – skladba se kretala u moćnoj zvukovnosti s lijepim lirskim preljevima, dramaturška razrada imala je logičnost, a iznad svega umjetnikova muzikalnost osjetila se u svakome detalju. Zadnji taktovi slili su se s frenetičnim pljeskom publike u atriju Kneževa dvora.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 21. srpnja 2013.

Piše: