Rođendan u crnim togama

64. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2013.: Koncert 1813. – Verdi vs. Wagner, dir. Ira Levin, red. Giancarlo del Monaco, Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, izvođači: Renzo Zulian, Martina Langenbucher, Ivana Srbljan, Lana Kos, Ilijana Korać, Hans-Georg Wimmer, Adela Golac-Rilović, Ispred crkve Sv. Vlaha, 12. srpnja 2013.

• 
  
  Igrom čudne podudarnosti, najveći operni skladatelji 19. stoljeća, Giuseppe Verdi i Richard Wagner rođeni su iste godine 1813. i zakoračili putem slave u gotovo isto vrijeme. Znali su jedan za drugoga, no želja da se osobno upoznaju nije im se ostvarila. Dok je Verdi živio mirnim životom, Wagner je čeznuo za avanturama, ali obojica su iza sebe ostavila velika glazbena djela trajne umjetničke vrijednosti. Wagner je nadahnuće za stvaranje svojih opera nalazio u staronjemačkim legendama, a Verdi je teme crpio iz običnog života. Njihovi likovi nositelji su dubokih emocija u raznim nijansama. Cijeli kulturni svijet ove godine slavi djjestogodišnjicu njihova rođenja pa je pohvalno da u glazbenom programu Dubrovačkih ljetnih igara treća festivalska večer bila posvećena tim velikanima.
  
  Ispred crkve sv. Vlaha 12. srpnja po konceptu Giancarla Del Monaca održan je gala operni koncert pod naslovom 1813. Verdi vs.Wagner na kojem su sudjelovale sopranistice Lana Kos, Marftina Langenbicher, Ilijana Korać, Adela Golac-Rilović, mezzosopranistica Ivana Srbljan te tenori Renzo Zulian i Hans-Georg Wimmer. Pjevače je uspješno pratio Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod ravnanjem Ire Levina. Pjevače je u duge crne toge (zašto baš crne?) obukla u Branka Donassy.
  
  Početak programa najavljen je dimom (kao na rock-koncertima), a nakon toga pojavila su se dva glumca: Silvio Vovk u ulozi Verdija i Siniša Ružić u ulozi Wagner koji su nas uveli u sadržaj programa, a između nastupa pjevača svaki je iznosio svoj stav o emocijama koje nose njihovi likovi iz izabranih opera. Verdijevi likovi su realni, a Wagnerovi su bogovi, divovi, patuljci i slična bića iz staronjemačkih legendi koja imaju ljudske osobine osobito žrtvovanje zbog ljubavi. Tekst koji su govorili glumci bio je sadržajno nepovezan, neuvjerljiv, a i način na koji je prezentiran bio je blijed. Suprostavljena mišljenja dvaju skladatelja bila su ilustrirana izvedbom ulomaka iz pojedinih opera. Iz Verdijevih opera slušali smo: ariju i recitativ iz 1. čina opere La traviata u izvedbi tenora Renza Zuliana, iz iste opere Lana Kos interpretirala je ariju Violette iz prvog čin. Veoma dojmljiv bio je duet Gilde i vojvode iz 1. čina opere Rigoletto u izvedbi sopranistice Ivane Srbljan i Renza Zuliana. Desdemona Lane Kos, naročito Ave Maria, bila je umjetnički vrhunac koncerta kao i tercet Desdemone, Otella Renza Zuliana i Jaga Hans Gerga Wimmera.
  
  Iz opernog stvaralaštva Richarda Wagnera prezentirana su dva odlomka iz opere Walküre – arija Siegmunda iz 1. čina u izvedbi Hansa-Georga Wimmera, a u duetu mu se pridružila u ulozi Sieglinde sopranistica Martina Langenbucher koja je veoma lijepo oblikovala i ariju Elisabethe iz 2. čina opere Tannhäuser. Ljubav i smrt Izolde iz 3. čina opere Tristan i Izolda interpretirala je Adela Golac-Rilović zasluženo pobravši dugi aplauz.
  
  Za kraj napomena da je organizator ipak morao osigurati mirno slušanje koncerta koji je bio ometan glasovima i žamorom iz okolnih ugostiteljskih objekata.
  
  © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 14. srpnja 2013.

Piše: