U počast legendama 20. stoljeća

27. Muzički biennale Zagreb, Međunarodni festival suvremene glazbe, Zagreb, 6. – 13. travnja 2013.: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Mješoviti zbor Hrvatske radiotelevizije, dir. Aleksandar Kalajdžić, solisti: Goran Jurić, bas, Monika Leskovar, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, 11. travnja 2013.

• 
  
  U obilju različitih programa 27. Muzičkog biennala Zagreb, koji su obuhvatili široku lepezu stvaralaca 20. stoljeća od velikana Stravinskog i Lutoslawskog (o 100. obljetnici njegovog rođenja) do najmlađih suvremenika 27. MBZ-a, koji u podnaslovu ističe da je Međunarodni festival suvremene glazbe, ostvario je između ostalog i suradnju s dva najreprezentativnija velika zagrebačka orkestra, Simfonijskim orkestrom HRT-a i Zagrebačkom filharmonijom, koji su pripremili iako ne isključivo suvremene, ali svakako zanimljive i dobrim dijelom kvalitetne programe u sklopu svojih redovitih pretplatničkih ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
  
  Koncert Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a održan u sklopu Majstorskog ciklusa uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija odao je počast uglednom poljskom skladatelju Witoldu Lutoslawskom (1913-1994), nekadašnjem gostu MBZ-a, kao i istaknutom hrvatskom skladatelju i pedagogu Stanku Horvatu (1930-2006), koji je svojim zalaganjem i sudjelovanjem svojevremeno znatno pridonio prosperitetu i ugledu MBZ-a, a u svojim se djelima nadahnuo tzv. poljskom školom. Zato je taj koncert izazvao posebne emocije, naročito kod onih koji su bili sudionici tih davnih dana.
  
  Iz opusa Witolda Lutosławskog odabrana su dva reprezentativna djela novoga zvuka i novih skladateljskih tehnika, nastala šezdesetih godina prošloga stoljeća: Knjiga za orkestar iz 1968. i Koncert za violončelo iz 1970. s pouzdanom i suptilnom solisticom Monikom Leskovar, koja je ovom prigodom to djelo posvećeno Mstislavu Rostropoviču interpretirala prvi put u svojoj karijeri. Njezine solističke kadence upečatljivo su se isticale unutar četiri povezana stavka, sastavljena od uzbudljivih dijaloga i izvanrednog nadmetanja solistice s orkestrom na čelu s koncertnom majstoricom Mirjam Pustički-Kunjko. Izvedbom je znalački i autoritativno ravnao maestro Aleksandar Kalajdžić (1961), vrsni dirigent međunarodne karijere, koji živi u Berlinu, te povremeno nastupa i u rodnom Zagrebu.
  
  Uz osmišljene i dojmljive izvedbe skladbi Witholda Lutoslawskog maestro Kalajdžić duboko je proniknuo i u interpretaciju antologijske kantate Stanka Horvata Jama za bas, mješoviti zbor i orkestar, impresivne skladbe iz 1971. Djelo je izvedeno na Muzičkom biennalu Zagreb prije četrdeset godina, a trideset je godina prošlo od posljednje izvedbe u interpretaciji Zagrebačke filharmonije. Horvat je za Jamu dobio dvije vrijedne nagrade, Vladimir Nazor i Vjesnikovu nagradu za glazbu Josip Štolcer Slavenski. Izborom stihova iz istoimene potresne poeme Ivana Gorana Kovačića, koja opisuje strahote Drugoga svjetskog rata, a bolno asocira i na ne tako davni Domovinski rat, Horvat je reducirao Kovačićev spjev na bitno, dobivši na snažnoj dramaturgiji. Impresivna najnovija festivalska izvedba Jame bila je posvećena 100. godišnjici rođenja Ivana Gorana Kovačića i 70. godišnjici njegove prerane smrti.
  
  Uz reducirani orkestar bez violina i viola, ali uz klavir i Martenotove valove te odličan Mješoviti zbor HRT-a, dominantnu solističku dionicu, temeljenu na svim komponentama ljudskoga glasa poput šapta, govora, pjevanja, govorenog pjevanja i vikanja, sugestivno je izveo močni bas Goran Jurić u nizu transformacija duševnog stanja, od zastrašujućeg krvavog početka krrrrrv do završnog optimističnog zaziva Pjevajte! Horvatova Jama prema njegovim vlastitim riječima „strasno protestira protiv neljudskog, poživinčenog, okrutnog, a jednako strastveno govori o ljepoti, o svjetlosti, o neuništivu dobru u čovjeku i čovječanstvu“.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. travnja 2013.

Piše: