Gudačka mladost i budućnost

22. memorijal Franjo Krežma, Međunarodni susret mladih gudača, Osijek, 9. – 11. studenoga 2012.

• U godini u kojoj se obilježava 150. godišnjicu rođenja hrvatskog violinista i skladatelja Franje Krežme, njegov rodni grad Osijek odao mu je počast još jednim uspješnim izdanjem Memorijala Franjo Krežma, međunarodnog susreta mladih gudača, održanog u Koncertnoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača. Dvadeset drugo izdanje jedne od najznačajnijih i najuglednijih kulturno-glazbenih manifestacija istočne Hrvatske koja se održava u spomen na toga violinista svjetskoga glasa i s ciljem promicanja mladih naraštaja gudača, bijenalno se izmjenjujući s Memorijalom Darko Lukić, susretom mladih pijanista, i ove je godine upriličeno u organizaciji Glazbene mladeži u Osijeku, a pod pokroviteljstvom Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
  
  Violinski virtuoz Franjo Krežma, jedan u nizu istaknutih hrvatskih glazbenih umjetnika 19. stoljeća, rođen je u Osijeku, 2. rujna 1862. godine. Iskazavši se iznimnom nadarenošću za glazbu još od najranije dobi, s obitelji se preselio u Zagreb kako bi započeo glazbenu naobrazbu. Prvu poduku iz violine dobio je kao četverogodišnjak od Đure Eisenhutha na Glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda, ostavivši snažan dojam na svoga učitelja, a potom je sa sestrom otišao na studij u Beč, koji je na bečkom Konzervatoriju završio u dobi od samo trinaest godina. Najveću je slavu stekao tijekom višegodišnjega koncertiranja po najznačajnijim europskim glazbenim središtima, uz klavirsku pratnju sestre, nakon čega je 1879. godine prihvatio ponudu Benjamina Bilsea za mjesto koncertnoga majstora u njegovom vrlo popularnom orkestru u Berlinu, iz kojeg je kasnije izrasla Berlinska filharmonija. S tim je orkestrom vrlo uspješno nastupao i solistički diljem Njemačke, Italije, Francuske, Austrije i drugih europskih zemalja. Uz koncertantnu aktivnost bavio se skladanjem i dirigiranjem, a kao vrsnog reproduktivnog umjetnika cijenili su ga mnogi slavni suvremenici, poput Giuseppea Verdija, Franza Liszta i Henrija Vieuxtempsa.
  
  Zanimljivo je spomenuti kako su se sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, uz operne produkcije, redovito održavali i koncerti, a uz poznate skladatelje i reproduktivce, primjerice violinista Pabla de Sarasatea i violončelista Davida Poppera, nastupio je i Franjo Krežma, što je još jedna potvrda njegova ugleda. Kao i većina njegovih suvremenika koji su se bavili izvodilaštvom, glavnu je pozornost usmjeravao na rješavanje tehničkih problema te je na tome području postizao izvanredne rezultate. Preminuo je na vrhuncu karijere, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na Majni, od posljedica teške upale uha, a njegovi su posmrtni ostaci tri godine kasnije preneseni na zagrebački Mirogoj.
  
  Za svoga iznimno kratkog života, Krežma je uspio ostvariti umjetničke težnje mnogih svojih suvremenika, proslaviti svoju domovinu i ostaviti neizbrisiv trag na hrvatsku glazbenu kulturu. O uskoj poveznici između njegove skladateljske ostavštine i izvodilačke djelatnosti svjedoče u njegovu opusu najbrojnije virtuozne minijature i fantazije za violinu i klavir, pretežno salonskoga karaktera. S obzirom na iznimno kratak životni vijek moguće je zaključiti kako je prilično intenzivno skladao; Franjo Kuhač je istražujući njegovu ostavštinu naveo postojanje oko stotinu djela, od kojih valja izdvojiti Simfoniju u a-molu, tri uvertire, više koračnica i plesova, Scherzino za violinu i klavir, više skladbi za violinu i orkestar, violinske skladbe (romance, Bosanski guslar, Iz hrvatskog primorja), gudački kvartet, zborske skladbe, solo-pjesme itd. Vjeruje se kako je to tek dio Krežmina skladateljskog opusa, budući da su brojni zapisi izgubljeni.
  
  Na prerano preminuloga hrvatskog Paganinija, podsjetio je Stjepan Tomaš u svome romanu Guslač od marcipana, oslanjajući se na arhivsku građu, kritike i novinske zapise iz domaćeg i inozemnog tiska, a o vrijednosti Krežmina stvaralaštva nesumnjivo svjedoče i snimke violinskih skladbi, solo-pjesama, gudačkog kvarteta i uvertire iz Fonoteke Hrvatskoga radija, kroz koje, kao i kroz Memorijal, i danas žive njegova vrijedna ostavština i neupitni talent.
  
  Franjo Krežma nesumnjivo je ostavio vrijedan trag na putu razvitka violinističke tradicije u Hrvatskoj kroz stoljeća, što već više od četiri desetljeća potvrđuje i Memorijal koji je utemeljila profesorica Gordana Gojković, nekadašnja ravnateljica osječke Glazbene škole. Tijekom triju živopisnih glazbenih večeri Koncertnu dvoranu Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku ispunili su zvuci nadahnutih izvedbi mladih gudača, pretežno violinista. Prva je večer protekla u znaku najmlađih sudionika, učenika glazbenih škola Pavla Markovca, Ivana Matetića Ronjgova i Franje Kuhača, iz Zagreba, Rijeke i Osijeka, nagrađenih na 50. državnom natjecanju učenika glazbe. Nizale su se tako dopadljive izvedbe, počevši od najmlađeg violončelista Leona Cvetkovskog, preko tehnički spremnih violinista Noami Konforte, Ivana Grazianija, Marka Glogovića i Marije Bašić, do violistice Tajane Škorić, u čijoj smo nadahnutoj interpretaciji mogli čuti i Krežmine Moje sanje, kojima su se ti perspektivni umjetnici brojnoj publici predstavili kao predani mladi virtuozi.
  
  Druge večeri 22. memorijala Franjo Krežma uslijedio je koncert studenata Muzičkih akademija iz Budimpešte, Ljubljane i Zagreba, sastavljen pretežno od popularnih repertoarnih ostvarenja. Tom je prigodom nastupio i jedan studentski komorni sastav, koji su činile violinistice Ana Novak i Mojca Jerman, studentice 3. i 2. godine violine iz razreda prof. Vasilija Meljnikova, uz pijanisticu Miju Novak, studenticu 4. godine na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Njihove uigrane izvedbe Bachovih, Tartinijevih, Bartókovih, Glièreovih i Šostakovičevih skladbi, u kombinacijama za dvije violine ili dvije violine i klavir, mogle su poslužiti kao poticaj i nadahnuće mlađim naraštajima glazbenika da se bez zadrške okušaju u ljepoti komornoga muziciranja.
  
  Gost iz Mađarske, violinist Kristóf Bálint Kruppa, student 2. godine Muzičke akademije Franz Liszt u Budimpešti, iz razreda prof. Márte Ábrahám, predstavio se duboko promišljenim izvedbama skladbi Franza Liszta i Béle Bartóka. Zagrebačku Muzičku akademiju predstavljale su dvije mlade violinistice iz razreda prof. Leonida Sorokowa, uz klavirsku pratnju Renate Hil. Teodora Sucala Matei, studentica 3. godine izvela je stavak Allegro con fermezza iz briljantnog Koncerta za violinu i orkestar u d-molu Arama Hačaturjana, a na sceni dominantna Katarina Kutnar, studentica 2. godine, iskazala se samouvjerenim, voluminoznim izvedbama Brahmsova Scherza, Carmen fantazije, op. 66 Františeka Drdle i omiljenih Ciganskih napjeva, op. 20 Pabla de Sarasate, odreda efektnih ostvarenja violinističke literature.
  
  Čast da održi solistički koncert na završnoj večeri Memorijala pripala je još jednom mladom violinistu iz razreda prof. Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, devetnaestogodišnjem Tvrtku Emanuelu Galiću. Uz klavirsku pratnju Renate Hil, mladi je virtuoz eteričnoga sviračkog senzibiliteta iskazao svoju neupitnu vještinu, izvevši u prvome dijelu večeri Violinsku sonatu u D-duru, op. 12, br. 1 Ludwiga van Beethovena i Violinsku sonatu op. 3, br. 6 Niccolóa Paganinija. U drugome dijelu koncerta glazbenik je kroz presjek etida, mazurki i poloneza Heinricha Wilhelma Ernsta i Henryka Wieniawskog pokazao filigransku ljepotu oblikovanja tona i zavidnu tehničku spremnost, potvrdivši se kao mladi umjetnik pred kojim je blistava budućnost i koji je posve zasluženo zatvorio još jedan uspješni međunarodni susret mladih gudača, 22. memorijal Franjo Krežma u Osijeku.
  
  © Bojana Plećaš Kalebota, KLASIKA.hr, 14. studenoga 2012.

Piše: