Ljeto u Dvoru

Glazbeni program 63. Dubrovačkih ljetnih igara: Venecijanski barokni orkestar, solist: Giuliano Carmignola, violina, Atrij Kneževa dvora, 2. kolovoza 2012.

• 
  
  Nakon gostovanja gudačkog ansambla iz Freiburga s djelima Johanna Sebastiana Bacha uslijedio je koncert još jednog komornog sastava posvećenog baroknoj glazbi, a ovaj put radilo se o glazbi venecijanskog kruga Antonia Vivaldija i Tomasa Albinonija. Venecijanski barokni orkestar sastavljen od deset gudača, lutnje i čembala, a solist je bio poznati violinist Giuliano Carmignola. Venecijanski barokni orkestar osnovan je 1997. s ciljem otkrivanja glazbe 17. i 18. stoljeća, pa su tako na svjetlo dana iznijeli mnoga do tada nepoznata djela iz te umjetnički bogate epohe. Ansambl je surađivao s raznim umjetnicima, a velike uspjehe su postigli u suradnji s Carmignolom koji iza sebe ima sjajnu solističku karijeru.
  
  U prvome dijelu večeri prezentirana su dva Vivaldijeva Koncerta za gudače i basso continuo u A-duru, RV 151 i u C-duru, RV 114, kao i Koncert za violinu, gudače i basso continuo u Es-duru, op. 8, br. 5 (RV 253) poznat po nazivu La tempesta di mare (Oluja na moru). Sva spomenuta djela imaju klasičnu strukturu, uz meke melodije drugoga stavka okvirni stavci karakterizirani su snažnim baroknim pulsiranjem iz kojeg izrasta melodika.
  
  Nakon stanke imali smo priliku slušali Vivaldijeva Četiri godišnja doba (Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima). Glazba u službi evociranja specifičnih ozračja posvećena je češkom grofu Morzinu, pred kojim je Vivaldi često nastupao. Svakome dijelu je kao sadržajno objašnjenje priključen po jedan sonet nepoznata autora, iako se pretpostavlja da se radi o stihovima samog skladatelja. Upravo je zadivljujuće kako je Vivaldi te poetske slike uokvirio u strogu formu. Kao predah od Vivaldijeve glazbe izveden je Concerto a quatro za gudače i basso continuo u g-duru, op. 7, br. 4 Tomasa Albinonijaje skladba puna energije i raspjevanosti .
  
  Venecijanski barokni orkestar sa solistom Giulianom Carmignolom pokazao se u najljepšem svjetlu i dokazao da ga se s pravom svrstava u vodeće orkestre takve vrste. Ansambl ima uigranu tehničku perfekciju, a svaki član kao da u sebi nosi treptaje baroknog duha, koji stalno kruži od solista do tuttija. Kvaliteta zvuka, tempo, slojevitost dinamike, sve je to bilo savršeno modelirano u njihovu nastupu. Publika u atriju Kneževog dvora bila je ushićena, pa su joj glazbenici, premda se približavala ponoć, darovali čak tri dodatka.

  © Ileana Grazio, KLASIKa.hr, 4. kolovoza 2012.

Piše: