Opravdana očekivanja

Ciklus Lisinski subotom: Filharmonijski orkestar BBC-a, dir. Juanjo Mena, solistica: Sol Gabetta, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 12. svibnja 2012.

• 
  
  Završetak sezone popularnog ciklusa Lisinski subotom, koji nažalost nije obilovao vrhunskim svjetskim orkestrima kao u neka bolja vremena, uveličalo je srećom gostovanje uglednoog Filharmonijskog orkestra BBC-a na čelu sa još jednim izvrsnim španjolskim dirigentom. Maestro Juanjo Mena postao je u rujnu 2011. šef-dirigent tog orkestra utemeljenog 1934. nakon višekratne uspješne suradnje. U međunarodnim glazbenim krugovima, a napose u svojoj domovini Juanjo Mena cijenjen je kao simfonijski i operni dirigent velika repertoara. Završio je studij kompozicije, orkestracije i dirigiranja na Kraljevskom konzervatoriju u Madridu, a studirao je i kod Sergia Celibidachea u Münchenu. Dobitnik je nagrade Španjolskog nacionalnog radija za svoje dirigentske zasluge i posvećenost suvremenoj glazbi.
  
  Ugledni gosti kojima se pridružila i argentinska violončelistica Sol Gabetta, ugledna umjetnica i pedagoginja na Glazbenoj akademiji u Baselu, predstavili su se opsežnim i ozbiljnim programom, koji od slušatelja zahtijeva veliku dozu sabranosti i razumijevanja. U prvom dijelu je izveden vrlo zahtjevan i osebujan 2. koncert za violončelo i orkestar, op. 126 Dmitrija Šostakoviča posvećen Mstislavu Rostropoviču. Besprijekorno, temperamentno i tonski bogato muziciranje Sol Gabetta ispraćeno je ovacijama te je umjetnica dodala lirsku suvremenu skladbu Dolcissimo Peterisa Vasksa, u skladnom dvopjevu svojeg dragocjenog Guadagninijevog instrumenta iz 1759 i vlastita glasa.
  
  Drugi dio koncerta ispunila je opsežna 5. simfonija u cis-molu Gustava Mahlera čije bi monumentalno trajanje u pet stavaka bilo dostatno za cjelovit program koncertne večeri. U odnosu na cjenjenije ranije njegove vokalno-instrumentalne simfonije, u ovom čisto instrumentalnom djelu, zahvaljujući Viscontijevu filmu Smrt u Veneciji, najpoznatiji je postao lirski Adagietto, autorov nježni iskaz ljubavi prema Almi, dok preostala četiri stavka opisuju intimna i različita skladateljeva raspoloženja (od žalobne koračnice, žestoke boli, gigantske valcer-fantazije, nestvarnog Adagietta u toploj i nježnoj interpretaciji gudača i harfe do neobuzdane radosti završnog Ronda). Izvedba redom sjajnih glazbenika udruženih u kompaktno i sonorno simfonijsko tkivo, u rukama dirigenta teatralne, ali učinkovite geste predstavila je djelo u impresivnom simfonijskom luku i s pravom je ispraćena dugotrajnim pljeskom na kraju poduže, ali u svakom slučaju vrijedne koncertne večeri.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 14. svibnja 2012.

Piše: