Duhovna djela uz violončelo

14. Festival sv. Marka, Zagreb, 25. travnja – 16. svibnja 2012.: Nicolas Altstaedt, violončelo, Solisti sv. Marka, Crkva sv. Marka, 2. svibnja 2012.

• 
  
  U raznolikom repertoaru vokalne glazbe, koju njeguju Solisti sv. Marka, vidno mjesto zauzima i suvremena glazba. Za ovogodišnji Festival sv. Marka osnivač ansambla i do nedavne iznenadne smrti ravnatelj Festivala Neven Valent, pripremio je zanimljiv program s dvije duhovne skladbe suvremenih skladatelja. Obje skladbe – Svyati Britanca Johna Tavenera (1944) i Stabat mater Norvežanina Knuta Nystedta (1915) nastale su u 20. stoljeću i obje su pisane za mješoviti zbor i violončelo. Stoga je gost nevelikog ansambla Solista sv. Marka od sedamnaest članova bio ugledni tridesetogodišnji njemački violončelist Nicolas Altstaedt, jedan od posljednjih učenika slavnog Borisa Pergamenschikowa u Berlinu i dobitnik više vrijednih nagrada na međunarodnim violončelističkim natjecanjima. Umjetnik svira na instrumentu prekrasnog tona iz radionice Nicolasa Lupota (Paris, 1821) koji mu je stavila na raspolaganje Deutsche Stiftung Musikleben.
  
  Gostovanje Nicolasa Altstaedta u nažalost slabo posjećenoj crkvi sv. Marka bilo je upotpunjeno njegovim samostalnim nastupima u dvije Suite za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha: Prvoj u G-duru i Petoj u c-molu. Predstavio se kao vrsni umjetnik lijepog punog tona, izvrsne tehnike i osebujne interpretacije, uznemirena pokreta, s izražajnim akcentima i znatno produženom prvom dobom. Dojmljiviji su bili mirniji polagani stavci (Allemande, Sarabande, Gavotte), dok su se lepršavost i često prežustri tempo u nekim brzim stavcima (Courante, Menuet i Gigue u 1. suiti) osvetili u površnijem fraziranju. U cjelini gledano bolji je dojam u svakom pogledu pružila interpretacija Bachove Pete suite za violončelo solo u c-molu.
  
  Nakon svake Bachove Suite izvedeno je po jedno suvremeno duhovno djelo za mješoviti zbor i violončelo. John Tavener se u svojim skladbama najčešće koristio religioznim temama, nalazeći nadahnuće u renesansnoj polifoniji ali i suvremenijim stilovima Messiaena ili Stravinskog. Skladba Svyati, nastala 1995., mistična je asocijacija na liturgijski stavak Svet i temelji se na dugim ležećim tonovima muškoga zbora kojemu se povremeno pridružuju i ženski glasovi, a svemu posebno ozračje i boju daje violončelo izražajnom melodikom istočnjačkog ugođaja. Stabat mater Knuta Nystedta iz 1986. još je zahtjevnija i složenija skladba te je nužna bila pomoć dirigenta, a tu je ulogu u oba slučaja vrlo uspješno realizirao Pavao Mašić, glavni orguljaš crkve sv. Marka i redoviti suradnik Oratorijskog zbora i Solista sv. Marka. Unatoč nesretnim okolnostima i kratkom vremenu za pripremu, obje partiture dostojno su predstavljene u solidnoj izvedbi zbora s tek mjestimičnim intonacijskim oscilacijama, te s vrlo kvalitetnim doprinosom izražajne i dramatične solističke dionice violončela.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 4. svibnja 2012.

Piše: