Lisztove orguljske fantazije

Orgulje Zagrebačke katedrale: Ljerka Očić u povodu 200. obljetnice rođenja Franza Liszta, 22. listopada, 2011.

• Završni koncert ovogodišnjeg ciklusa Orgulje Zagrebačke katedrale bio je kruna tog nadasve zanimljivog i odlično posjećenog ljetnog festivala od sedam koncerata održanih od 7. srpnja do 22. listopada, koji vodi agilni ravnatelj, orguljaš Edmund Andler-Borić. Ugledna hrvatska orguljašica Ljerka Očić predstavila je tom prigodom program djela za orgulje Franza Liszta, u povodu 200. obljetnice rođenja, a kako je Liszt rođen 22. listopada 1811, koncert je održan upravo na njegov 200. rođendan. Bila je to raskošna svečanost romantičnog orguljskog zvuka, koji se rijetko čuje. Naime, Liszt je prvenstveno poznat po svojim klavirskim i orkestralnim djelima, dok su solo-pjesme malo poznate iako ih ima osamdesetak, a skladbe za orgulje su malobrojne i dugo nisu bile objavljene.
  
  Osim toga, vrlo su zahtjevne jer iziskuju prije svega adekvatni romantični instrument raskošnih zvukovnih osobina (kakav su i orgulje Zagrebačke katedrale) i jer uz virtuoznost odražavaju „najintimniju, najosobniju i gotovo apstraktnu glazbenu manifestaciju njegove osobnosti i duboko proživljene duhovnosti“. Ova velika obljetnica ponukala je Ljerku Očić da se pomnije posveti Lisztovu nepravedno zanemarenom opusu za orgulje te da ga predstavi javnosti koncertom i snimkom za nosač zvuka.
  
  Reprezentativni recital Lisztovih djela za orgulje počeo je njegovim najranijim skladbama – monumentalnom Koralnom fantazijom i fugom Ad nos, ad salutarem undam (1850) i kraćim intimističkim kontrastom Consolation u E-duru (1849). Slijedile su varijacije Weinem, Klagen, Sorgen, Zagen (1863) na teme iz istoimene Kantate i Crucifixusa iz Mise u h-molu Johanna Sebastiana Bacha. Barokni velikan nije bio jedini Lisztov uzor. Tako je Allegrijev Misere i Mozartov Ave verum corpus utkao u Evocation (Sjećanje na Sikstinsku kapelu) iz 1862., a Bachovu geniju posvetio je još jedno velebno djelo, Fantaziju i fugu na ime BACH (1870).
  
  Franz Liszt prepuštao je izvođačima slobodu percepcije svoje orguljske glazbe, a naša umjetnica to je maksimalno iskoristila svojom promišljenom i inteligentnom interpretacijom birajući iz bogate palete registara najljepše boje, muzikalno i pažljivo prelazeći iz lirskih u snažne dramatske epizode. Virtuozno baratanje tehnikom ruku i nogu odražavalo je sigurnost i omogućilo duboko proživljene i sugestivne izvedbe impresivnog programa, vrijednog svake pažnje i ponovnih izvedbi.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 24. listopada 2011.

Piše: